Marketing
VUKOVAR 25 GODINA POSLIJE – MJESTO POSEBNOG PIJETETA (2
NAKON RATNE I MIRNODOPSKA TRAGEDIJA !
Osim ratne tragedije grad Vukovar živi i mirnodopsku tragediju, koja se očituje u tome što velika većina počinitelja zločina u Vukovaru kroz 17 godina, jer toliko je prošlo od mirne reintegracije čiji se datum službeno uzima kao 15. siječanj 1998. nije procesuirana ni osuđena. Upravo nevjerojatno zvuče riječi vukovaraca koji govore “ silovatelji šeću gradom i njihove žrtve ih susreću”. A najvjerodostojnije je to što su ljudi spremni odmah govoriti o imenima i prezimenima . Jer živi su i žrtve i počinitelji. I to je velika teškoća sredine, grada Vukovara, od koje hrvatska politika očekuje da dvije nacionalnosti hrvati i srbi žive suživot kakav su živjele prije Domovinskoga rata 1991. Prema podacima 1990. godine u industrijiski vrlo razvijenom gradu Vukovaru,a gospodarstvo je bilo zasnovano na poljoprivredi, trgovini, vinogradarstvu, prehrambenoj i tekstilnoj industriji, industriji građevinskog materijala, industriji obuće i turizmu, živjelo je 47,2 % hrvata , 32,3 % srba , te 18,8 % ostalih među kojima 9,5 % stanovnika koji su se izjašnjavali kao jugoslaveni. Prema popisu stanovništva iz 2011. u Vukovaru živi 15 881 hrvata odnosno 57,7 %, stanovnika srpske nacionalnosti bilo je 9 654 odnosno 34, 84 % , njemaca i mađara kao nacionalnosti bilo je manje od 2 % , a svih ostalih nacionalnosti 6,30 %. Stanovnici Vukovara kažu da Srba nema 34 %, da su oni u vrijeme popisa stanovništva autobusima dolazili iz Srbije kako bi povećali postotak srpske nacionalnosti, kako bi u Vukovaru mogli tražiti dvojezičnost. Dvojezičnosti natpisa u gradu u kome zločinci nisu kažnjeni i slobodni su građani grada Vukovara, hrvati će se žesto protiviti, to je sigurno, jer , nepravda je prisutna. Činjenica je kažnjeni su oni koji nisu ni potaknuli rat niti željeli rat, a postali su žrtve bez pravde. Takav poredak događanja samo nadljuska bića mogu podnositi. A javna sudska osuda zločina znaćila bi istinu i sadisfakciju za sve pretrpljeno. Nema pomirbe bez istine – kao slogan zvuće te riječi, ali istinu čekaju i žrtve i javnost.
Vodotoranj vukovarci smatraju simbolom svoga grada.Građen je u vremenu od 1964- 1968. godine
U povodu 25. godina sječanja na žrtvu Vukovara 20. studenog velečasni Dejan Čaplar služio je Sv. Misu za sve žrtve srpskih koncentracijskih i žrtve logora tvrtke Veleprometa, koja je bila u sastavu poljoprivrednog dobra što je prenosila HTV. Ubijene su tu 724 osobe. U sedam hangara bilo je zatočeno 10 000 vukovaraca, koji su nakon raznih tortura i mučenja, koji su preživjeli, prevoženi u logore u Srbiji i to u Sremsku Mitrovicu, Stajićevo, Niš, Begejce i Beograd. Tom je prilikom gost u studiju bio Zoran Šangut dipl. iur. predsjednik Udruge vukovarskih pravnika 1991. i ravnatelj Javne ustanove Memorijalni centar Domovinskog rata nu Vukovaru. Zoran Šangut je rekao da “ ih je”12.7. 2016. primio premijer Srbije Vučić , na zahtijev hrvata u njemačkom parlamentu - Bundestagu Josipa Juratovića,koji je rodom iz Koprivnice, da su razgovarali 45 minuta , te da je Vučić tom prilikom obečao da politika više neće stajati na putu procesuiranju zločina iz srpskih logora. “ Beograd će nam dopustiti da odemo u Stajićevo i da tamo zapalimo svijeću za naše koji su tamo izgubili život “ – rekao je Šangut . Šangut je također rekao da je županijski državni odvjetnik Rožac u Osijeku pokrenuo istragu. “ Ispitao nas je 250 i našao svjedočanstva za 19 ubojstava” rekao je. Zoran Šangut je također rekao da do ove godine politika nije dopustila da se Srbija bavi tim predmetima, ali što će bliže biti EU, nada se da će se predmeti procesuirati brže.
Sjećanja na žrtvu Vukovara otkrivaju suštinu. A suština je – nedostatak političke odluke da se krene sa procesuiranjem jednako i sa strane državnog odvjetništva RH kao i sa strane Srbije.
PUBLIKACIJE KAO ČUVARI ČINJENICA
Dr. Vesna Bosanac v.d. Vukovarske bolnice u jednoj od izjava povodom 18. 11 2016. rekla je da je frustrira što ne može svijetu reći i argumentirano pokazati što su sve radili liječnici u vukovarskoj bolnici u ratnim uvjetima. Razlog je tome što su prilikom pada garda Vukovara i ulaskom jugo vojske u prostor bolnice pod vodstvom oficira JNA Veselina Šljivančanina svi dokumenti odneseni u Srbiju. U bolnici je bilo zbrinuto 4000 ranjenika. Liječnici i ostalo medicinsko osoblje je danonoćno radilo, bez dovoljno lijekova, sanitetskog i ostalog materijala, struje, hrane i vode.
Kako je ratna bolnica funkcionirala i što je sve dr. Vesana Bosanac, pedijatrica po specijalističkom zvanju poduzimala da obavijesti i hrvatsku Vladu i Međunarodnu zajednicu objavljeno je u publikaciji "Apeli dr. Vesne Bosanac", 2002. godine. Na taj je način djelić događanja otrgnut od zaborava. Dr. Vesna Bosanac primila je "Povelju Republike Hrvatske" u ime Opće županijske bolnice Vukovar od predsjednika RH dr. Ive Josipovića 15. studenog 2011. godine. Udruga branitelj Podravke u suradnji s udrugama proizašlim iz Domovinskoga rata dodijelila je dr. Vesni Bosanac i Općoj bolnici Vukovar Veliku zlatnu plaketu 16. siječnja 2012. za sve što su učinili za dobrobit Hrvatske za vrijeme Domovinskoga rata.
U sklopu 11. znanstveno-stručnog simpozija "Ratna bolnica Vukovar 1991. godine - dr. Juraj Njavro" 17. studenog 2015., predstavljena je monografija "Hrvatski sanitet u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku".Kroz zasebna poglavlja 133 autora i koautora su u monografiji opisali organizaciju i funkcioniranje pojedinih ratnih bolnica, sanitet u vojnim bolnicama, sanitet MUP-a te suradnju sa sanitetom Hrvatskoga vijeća obrane u Bosni i Hercegovini. U knjizi su objavljene i mnoge fotografije i dokumenti koji svjedoče o tome kako je jedna cijela generacija liječnika napustila sigurnost i toplinu svojih bolnica i otišla na ratište za Domovinskoga rata. Glavni urednik i autor pojedinih poglavlja dr. Andrija Hebrang rekao je tada kako je riječ o velikom i važnom djelu koje će povijesti prenijeti istinu o onome što se dogodilo u Domovinskom ratu. Istaknuo je kako je među ostalim monografiju bilo potrebno napisati i zato što je, kako je rekao, sve ono što se dogodilo u Domovinskom ratu u proteklih 25 godina "pometeno u zaborav".
VUKOVARSKA BOLNICA
Već 2.5.1991.god. Hitna služba Medicinskog centra Vukovar se uključuje u zbrinjavanje ranjenika u Borovu Selu, a tijekom srpnja je formirana ratna kirurgija i opremljeno protuatomsko sklonište. Šef ratne kirurgije bio je, sada već pokojni od 2008. godine, dr. Juraj Njavro. Prve granate su počele padati na bolnicu 15.8.1991.god., a od 24.8.1991.god. je bolnica bila meta avionskih napada.
Do 20.studenog 1991.god. bolnica je zbrinula 4000 ranjenika, od kojih je 2250 podvrgnuto dugotrajnim operacijama. Na bolnicu je padalo svakodnevno prosječno 120 granata. Liječnici i ostalo liječničko osoblje je radilo u vrlo teškim uvjetima, bez dovoljno lijekova, sanitetskog i ostalog materijala, struje, hrane i vode. No usprkos svemu tome istriče dr. Bosanac poštivana su sva pravila medicinske struke.
Ulaskom agresora u bolnicu na čelu sa Veselinom Šljivančaninoim 20. 11. 1991.godine iz bolnice je odvedeno 200 ranjenika, bolesnika i civila koji su zatečeni u bolnici, a među njima i 20 liječnika i medicinskih sestara. Nije se odmah znalo gdje su odvedeni. Naknadno 1992. u prosincu UN otkriva grobnicu s ranjenicima na Ovčari .Ostali zaposlenici bolnice, medicinsko osoblje odvedeni su u logore u Srbiji te naknadno razmijenjeni. Doktorica Vesna Bosanac koja je u vrijeme rata radila na organizaciji bolnice, odvedena je u logor u Sremskoj Mitrovici a onda u zadnjoj razmjeni razmjenjena i vraćena u Hrvatsku.
Stvaranjem političkih uvjeta došlo je do mirne reintegracije Istočne Slavonije i dr. Vesna Bosanac se vratila u Vukovar. Podsjećam, vlak mira Zagreb - Vukovar u kome je bio i dr. Franjo Tuđman upriličen je 8.6.1997. godine.
Dvanaest djelatnika bolnice poginulo je tijekom agresije na Vukovar, a četiri su odvedena tijekom agresije i njihova sudbina je nepoznata, a 20 ih je ubijeno na Ovčari, odvedeni su zajedno sa ranjenicima.
Poginulo bolničko osoblje tijekom agresije na Vukovar su: Vlasta Aleksandar, Karlo Crk, Dušica Jeremić, Ljubica Kojić, Goran Krznarić, Nevenka Matić, Zdenka Miličević, Ljubica Obradović, Ivan Raguž, Marica Stanek, Blanka Stefanjuk i Rudolf Terek. Odvedeno osoblje iz bolnice tijekom ratne agresije čija je sudbina nepoznata su: Ivan Baranjek, Marko Mandić, Ivan Božak i Zovnko Vulić. Ubijeni na Ovčari zato što su radili u bolnici su : Jozo Adžaga, Ilija Asađanin, Ivan Banrauch, Tomislav Bosanac, Ivan Buovac, Dragan Gavrić, Zlatko Jarabek, Đuro Knežić, Zlatko Krajnović, Tomislav Mihović, Tomisalv Papp, Tomo Pravdić, Stjepan Šarik, Đuro Šrenk, Zvonko Varenica, Goran Vidoš, Mato Vlaho, Miroslav Vlaho, Josip Zeljko i Mihajlo Zera.
Četiri zastave na Vukovarskom memorijalnom groblju, a bez Amerike ni na groblju! Američku zastavu nosio je hrvat rodom iz Livna Jozo Sučić. Sučić živi u saveznoj državi Connecticut na sjeveroistoku SAD-a. U mirovini je, često je u Hrvatskoj no nezaadovoljan je brzinom administrativnog riješavanja pitanja oko zemljišta na kojem želi graditi.
U procesu mirne reintegracije 24.srpnja 1997.god. započeta je i reintegracijom bolnice u sustav zdravstva Republike Hrvatske. Zatečena je djelomice sanirana, posebno s vanjske strane nova i stara zgrada bolnice što su sanirali srbi koji su upravljali Vukovarom do mirne reintegracije dok su ostali objekti bili potpuno srušeni. Oprema je bila devastirana i otuđena, a zatečeno je 450 djelatnika pretežito srpske nacionalnosti.
O Vukovaru i 87 dana ratnih borbi za grad, stradanjima i događanjima mnogi branitelji napisali su i izdali knjige. Tako su zabilježili sve proživljeno. Kako i koliko je ratni dio događanja u obrani grada Vukovara povijesno valoriziran nije poznato u široj javnosti.
Nekoliko pripadnika gardijske brigade Tigrovi nosili su u KOLONI SJEČANJA 2016. svoju zastavu.
Jedna od knjiga je i knjiga vukovarskog branitelja Vilima Karlovića pod imenom „Preživio sam Vukovar i Ovčaru“ ”. Karlović je nakon ranjavanja završio u vukovarskoj bolnici gdje je zarobljen i potom odveden na Ovčaru. Preživljava strijeljanje na Ovčari . Preživio je i masakr u hangarima Veleprometa. Odveden je u zatvor u Srijemskoj Mitrovici gdje prolazi najgore torture, mučenja i zlostavljanja. Razmjenom ratnih zarobljenika pušten je na slobodu.
Na Internet adresi http://www.vice.com/rs/read/razglednice-iz-vukovara tekst je o doživljaju Vukovara godine 1991. srpskog novinara Dejana Anastasijevića. Zanimljivo je pročitati ga.
Margareta Zouhar Zec
Fotografije sam snimila 18.11. 2016.
Post je objavljen 24.11.2016. u 06:19 sati.