Još uvijek postoje fotografi koji snimaju na film. Bilo da se radi o onima koji su "odrastali" na filmu, bilo da se radi o onima koji bi, unatoč tome što žive u "digitalno doba", željeli snimati na film umjesto na "digitaliju".
Glavno pitanje je koju vrstu filma odabrati za koju vrstu fotografije. Kolor ili crno-bijeli. "Sporiji" (film manje iso osjetljivosti i manje zrnatosti) ili "brži" (film veće iso osjetljivosti i veće zrnatosti).
Iako je konačni odabir filma na koji će snimati osobna stvar svakog fotografa i njegovog željenog fotografskog izražaja, ipak se mogu dati određene preporuke i vodilje za nekoga tko se prvi put hvata u koštac sa snimanjem na film...
Za čisto dokumentarnu fotografiju (snapshotove), kolor ili c/b filmovi srednje brzine (iso 200 ili 400). Doslovno bilo koji...
Za vjenčanja i portrete u boji, kolor filmovi srednje brzine. Npr. Fujifilm Pro 400H ili Kodak Portra 400.
Za arhitekturu, mrtve prirode i slično, a što se uglavnom snima sa stativa, "sporiji" kolor ili c/b filmovi. Npr, od kolora Fuji Superia 200, Kodak Ektar 100, a od c/b Kodak T-max 100, Ilford FP 125...
Za krajobraze su "dušu dali" kolor-dijapozitiv filmovi. Npr. Fuji Velvia 100, Fuji Provia 100 ili Agfa Precisa 100...
Za uličnu fotografiju, pogotovo za "klasičnu" (crno-bijelu), naravno crno-bijeli filmovi srednje i velike osjetljivosti (iso 400 ili više). Npr. Kodak Tri-X 400, Kodak T-max 400, Ilford HP5+ 400, ili npr. Ilford delta 3200 (za noćne snimke)...
Za lomografiju pak postoje filmovi koji su napravljeni tako da boje namjerno vuku npr. na zeleno, narančasto ili neku drugu nijansu... ili se može, za dobivanje posebnih efekata namjerno koristiti filmove kojima je značajno prošao rok trajanja.
Inače, jedna stvar koje se, prilikom snimanja na film, također dobro pridržavati jest da se odabere samo jedna-dvije vrste filmova, i da ih se nakon toga više ne mijenja, iz prostog razloga što se uvijek može znati kakvi će se dobiti rezultati po pitanju boje, tonova i konstrasta...
Post je objavljen 22.11.2016. u 20:02 sati.