Marketing
Dokolica ili ne?
Današnji dan mi je proletio bez da sam još išta napravila od stvari koje moram. Ja dolsovno shvaćam slobodan dan pa ga i nastojim provesti u slobodi. Kada malo bolje razmislim što me čeka u skoroj budućnosti, najradije bih da su mi svi dani slobodni. Budućnost nije tu, a i neizvjesna je pa možda bolje da o njoj sada ne razmišljam.
Danas sam pala na psihološkom testu odgode užitka. Znate ono kada malu djecu potkupljujete slatkišima pod uvjetom da najprije napišu zadaću, vježbaju, budu poslušni itd.? Ja sam danas svom malom unutarnjem djetetu priuštila sve užitke tako da smo odgađali obaveze. I sada kada je šest popodne, kad svi normalni ljudi zasjedaju pred televiziju ili se prave da meditiraju, ja moram ići raditi. Jer se unutarnje dijete dosad igralo svojim lopticama i papalo puno slatkiša. I tortilje. Komada dva i pol, ukupno.
Nisam motivirana za posao, dragi dnevniče. Radije bih ležala na krevetu i čitala o čakrama. Kupila sam si neku novu knjigu o čakrama, puna je vježbi. Naravno, sve su s vizualizacijom- baš ono što ne volim. Ja nikad ništa ne vidim, ne osjetim i kiselo se smješkam dok čitam "a potom biste trebali osjetiti", "velik broj ljudi osjeti" i ine konstrukcije. Ova osoba ne osjeća, a ne smatra se bezsjećajnom. Ili neosjećajnom. Ova osoba je valjda demotivirana i po pitanju čakri. No, nije sve tako crno. Nešto je i tamnosivo..
Upravo mi se besramno spava od posljednje tortilje koju sam potamanila, onako bezobrazno i brzo. Čime li ću sada namirivati čula koja žele eskivirati posao? Izgleda ničime pa je bolje da učinim nešto. Dok još postoji normalno vrijeme i mjesto za to.
Post je objavljen 22.11.2016. u 17:56 sati.