Jutro je prohladno, zubato sunce slabo grije. Duboka buka snažnih cilindara vibrira nam tijela, široke gusjenice paraju asfalt pod nama. Frojdovski osjećaj snage koji stvara pogled na dugu moćnu cijev odmiče bilo kakvu nesigurnost u daleke jungovske dubine. Mlazevi spoznaje trenutka daruju mojoj misli bliješteću mirnoću kojoj se rado prepuštam.
U protusvjetlu obasjan niskim jutarnjim suncem, Norman čvrsto drži Miška i zamišljeno motri daljinu pred nama. Pero naglas smišlja neku od svojih budalastih pjesmica. Enc kao hrabri kapetan stoji na pramcu broda koji reže valove nesigurnosti. U kosama nam vjetar, u očima zanos pobjednika koji znaju samo za naprijed.
Veliki tenk trijumfalno ulazi u Ljubljanu.
Ljudi izlaze na ulice, pozdravljaju svoje osloboditelje. Mašu cloweinijskim i cravatskim zastavama prihvaćajući veliki poklon dobre sudbine, iskreno zahvalni što su pljačkaši i mutikaše konačno svrgnuti s vlasti. Ne smeta im zima, ni neprozirni slojevi ispušnih plinova u kojima se radosno guše.
Cravatska vojska stoji na mostu s malim zelenim zmajčekima. Enc potrbuške zalegne na prednju ploču tenka i zavidno pogleda moj kalašnjikov.
Pero i Norman radosno odmahuju oduševljenim ljudima. Razdragana gomila zna da će ubrzo Cloweinijom zavladati pravednost. Puk je iskreno zahvalan što je najstariji narod kontinenta preuzeo njihovu dobrobit kao svoju obvezu i prihvatio ih u svoje zaštitničko okrilje. Kada ne bi bila zima, vjerojatno bismo bili prekriveni cvijećem.
Posebnu pažnju privlači Perin srebrni križ koji drži na grudima tako da ga svi dobro mogu vidjeti. Masa je zadivljena. Poklonici Sv. Janeza pojma nemaju koliko malo, a zapravo koliko mnogo imamo veze s njihovim oslobođenjem. Norman ustane, raširi ruke i okrene se oko sebe. Narod glasno odbori njegovu gestu.
Pero me nezadovoljno pogleda. Ne paše mu što cjelokupna pažnja nije samo na njemu. Odmahnem glavom.
Golemi tenk prolazi između kuća kako bi savladao uske ljubljanske uličice. Stižemo na glavnu ulicu preplavljenu oduševljenim narodom. Norman je opijen čašću koju nam iskazuju Cloweinijci.
Pero uzdigne srebrni križ tako da ga svi mogu dobro vidjeti. Vojnici i narod podigne ruke, a tisuće ljudi zapjeva u zanosu. Uspio je zasjeniti Normana i sada iz njega izbija iskreno zadovoljstvo.
Norman mu prepusti masu, sjedne i spontano spusti lijevu nogu na Encovu bolnu stražnjicu. Encovo lice oda patnju, ali to baš nikoga ne zanima. Ono što je zaista bitno je činjenica da smo inicirali i proživjeli dio velikog tajnog plana s velikim ciljem koji se otvorio do trenutka u kojemu jesmo.
Na jedinom mjestu koje zaista postoji.
Sada i ovdje.
Post je objavljen 24.11.2016. u 10:20 sati.