Iako moj vokabular, gramatika, pravopis, štogod polako napreduje, ipak se u komunikaciji držim poznatih glagola, pogotovo tzv. modalnih glagola, kad upotrijebiš jedan glagol (moći, smjeti i sl.) i (u prezentu) i na kraju rečenice dodaš infinitiv drugog glagola koji opisuje to što radiš.
Nisam mogla ne primijetiti da jako često reći Ich kann nicht... (Ne mogu...). Pitam se je li to zaista do mog niskog znanja njemačkog ili u životu jako puno toga mislim da ne mogu. Ne mogu ići u teretanu jer imamo samo sat vremena između nastave i kupljenja kćerkice u vrtiću. Ne mogu ići na neku rekreaciju vikendom jer ne stižem učiti njemački, peglati, biti s mužem. Ne mogu zapamtiti više od 10 glagola jer sam stara i mozak mi je već pomalo u penziji... itd itd...
Što je realna nemogućnost, što je moja percepcija nemogućnosti...
Jako puno vjerujem u dobru organizaciju i nezanemarivanja sebe, ali tako je lako kliznuti u stanje "ne mogu".
Svima ugodna nedjelja. Ja odoh u šetnju.
S obzirom da sam izgubila papir s domaćom zadaćom - ne mogu vježbati njemački :)
Post je objavljen 20.11.2016. u 09:42 sati.