pa iako možda i neću ispisati čitav roman,
doticati te gladnim rukama ili ti se pobjedonosno
vješati za vrat,
znat ću prepoznati srodnost vatre,
izgovoriti ju na tisuću drugih načina nudeći ti
čak i bilješku za pisce koji vole prostore margina,
koji rađaju manjak buke i odmaraju se
jedino tišinom isprepletenih tijela.
ostat ćemo tako zauvijek
ti i ja,
stoga pazim i šutim; sve je drugo izrečeno
mnogo jasnije - postalo je onaj jantar
u kojemu ćemo sačuvati i pogled i miris i osmijeh,
sve te mape zabilježene bijegom od suvišnih riječi
što iznova postaju tijelom, od
ja
koje te i dalje promatra iz čaše,
iz dosade tvojih drugačijih sugovornika
i onog opasnog trenutka prije sna
što vreba iz svih tvojih dnevnih aktivnosti
i njihovih popratnih mučnina.
i već to bit će dovoljno da bi bilo previše,
dok ćeš pritom
ti
ostati i dalje tu, skriven u ovome iznutra,
u grlu, jednjaku, zubima i onim naizgled
primitivnim naklonostima,
kako ih lažno zovu na prvi, slijepi pogled,
a koje samovoljno rastu, šire se i spajaju nas
u sve ono poslije.
stoga, vidiš, netko se nečim igra,
a netko i dalje ne.
_______________________________
...
Post je objavljen 19.11.2016. u 17:17 sati.