Marketing
Zamagljeni očaj
Zbilja odvratan dan jučer. Nekoliko puta p(r)okisnuo, nije prestajalo padati, a šetati se mora. Bacio dva tri puta pogled na teve bez zvuka, čak i u Vukovaru je izgleda bilo koliko toliko ugodno vrijeme. Čim sam pomislio kako barem alpina tenisice ne propuštaju vodu, ugazio sam u lokvu koja je sve pokvarila. Predvečer me počelo grlo loviti pa sam pojačao vitamine, noćas se utoplio, možda se ovaj put izvučem. Jutros oko šest otvaram oči, Jin stoji spreman, ne pada kiša, moramo žuriti, nadoknaditi jučerašnju veliku nuždu, ni psi ne mogu kad je pasje vrijeme. Tete na tržnici mi jučer nije bilo, po izvještaju susjede bolesna, nasjeo na marketing, kupio "domaći neprskani kivi"kod druge, domaće cijene. Grozno, moraš poznavati onog kod kojeg kupuješ inače bacaš novac, ovo je užas, ni u supermarketima nisam nikad dobio nešto tako loše. Sjetio sam se jednog odgovora, kad sam svojoj teti (inače dosta mladoj, nek vas ne zbunjuje riječ "teta", riječi su varljive) postavio neumjesno pitanje, odgovorila je protupitanjem, želim li sočni limun ili domaći, ima oboje. Opet počinje, kak ono reče pjesnik, dobošati.
Post je objavljen 19.11.2016. u 12:23 sati.