A dala si mi sve, čak i više nego što sam zaslužio. Ma, sigurno puno više. Nisam takav kakvim si me smatrala godinama, napokon si shvatila lutko i otišla. Otišla si. Neka mi sada.
Koliko si me samo puta čekala noću, nemajući pojma gdje sam zapravo. Bila si ti mirna je sam te lagao da radim i ostajem u uredu do jutra. Istina je da je moj posao stvarno takav, ali lutko, ja sam neradnik. Živim samo za provod i lude noći. Samo, ne s tobom.
Tu sam pogriješio jer si jedina vrijedila, ali hajde ti meni to tada objasni.
Danas sam shvatio. Nisam se probudio kraj tebe, nisi mi spremila doručak i kavu, nisi me pitala kako je bilo na poslu. Nikome nisam morao lagati, ali me nitko nije ni zagrlio. Je li mi bilo lakše ili teže, ne znam. Oboje?
Nisam te volio, nije tajna, ali si mi bila draga. Bila si mirna luka nakon burne noći. Svima nama treba nešto takvo.
Ako još čitaš, digurno se pitaš kako sam shvatio da mi fališ i da si jedina vrijedila? Jednostavno, desilo mi se isto što i tebi. Možda sam se, zaljubio.
Varao sam te s njom, svake noći. Prestala je ona moja tradicija da svaku noć imam drugu i samo sam njoj letio. Na početku je trebala biti prolazna, ali ni sam ne znam kako, nije. Bio sam sretan i zadovoljan, ne mareći za tebe. Ma, ni na pamet mi nisi pala.
A onda? Onda je ona rekla da je njoj dosta, da želi dalje, da mi nismo ni u kakvoj vezi i da se ona ne veže i da je nemirna duha. Da želi probati nove stvari i da se želi iživjeti. Ženska verija mene.
Ostao sam zatečen jer mi se prvi puta ikada javio osjećaj tuge. Mene nitko ne ostavlja, ja sam taj koji da lažan broj telefona i nikada se ne javi. Ja sam taj koji obećava sve, a ne da ništa. Ma, što ti to uopće pričam, znaš to sama. Shvatio sam sada kako je tebi bilo kada si tužna jer ja opet radim, odlučila izaći s curama. Zašto baš u birc gdje ja svake noći ljubim nju? Vidjela si nas i nisi imala druge nego otići. Da si mi oprostila, ja bih samo bio gori prema tebi, vidio bio kako te mogu iskoristiti i nimalo te ne bih poštivao.
Pitaš se i što sada želim i zašto ti ovo pišem. Ne tražim te oprost, ni da mi se vratiš. Samo želim da znaš da ti nisi kriva ništa, da si žena koja vrijedi i koja zaslužuje duplo više od onoga što sama daješ. Lutko, želim da znaš da si posebna i da si shvaćena. Nemoj kriviti sebe. Zvuči kao klišej, ali ja sam kriv.
Što ću dalje, ne znam. Odlučit' ću ujutro, ako ne budem ponovo pijan i u krevetu s drugom. Onda ću, pretpostavljam, zauvijek ostati sam.
Do čitanja!
Post je objavljen 19.11.2016. u 11:34 sati.