Sl.12. Marijana Petrović Mikulić/Usudi se znati,
akril na platnu, 40 x 40 cm, Sisak,2015.
„Usudi se znati“slika je naslikana akrilnim bojama na platnu 40x40 cm. Naizgled je mirna, opuštajuća, ali s izvjesnom snagom zaštite lica od pogleda. Dojam stolca doživljavamo kao oblak u osvjetljenoj prostoriji. Na slici je interesantna poza fetusa u kojoj sklupčanost traži novu snagu i razumijevanje. Slika nas uvlači u svoj prostor. Čini se kao da stojimo nepomično gledajući prizor s željom približavanja. Pomalo jednostavna u otkrivanju svakodnevnosti običnog psihološkog stanja, a pomalo i složena u prenošenju kontrastima boja.
Žensko biće neodređene dobi sjedi na stolcu u sobi koja je obasjana svjetlošću što dolazi kroz prozor. U pozadini je svjetloljubičasta boja sobe i poda. Linija odjeljuje pod i zid. Nanosi boje su lazurni i glatki. Žensko biće je obučeno u bijelu haljinu kao bojom nevinost, smještena na stolac i nogama ne dodiruje pod već još uvijek u fetusnoj pozi sjedi na stolcu oslanjajući se stopalima na rub stolca. Glavna ideja uočljiva je pri pozi žene koja je čvrsto skupljena i ne diže glavu unatoč osvjetljavanju prostorije kroz prozor. Prikazan je trenutak samoće i nemoći kao bijeg u stvarnost u sobu ljubičastih zidova koji nose dio duhovnosti i mudrosti.
Pasivna linija vidljiva je u dijagonali od gornjeg lijevog kuta prema desnoj strani što naznačava i opisuje pad raspoloženja, kao i lijevi usporedni zid. Aktivna linija je ocrtana na zidu s lijeve strane te je ujedno i medijalna. Gledajući sliku primjećuje se više okomitih linija nego vodoravnih, a samo tijelo naslikano je u okomitom položaju pri vizualnom izduženju pomaže i visoki stolac. Slika je sastavljena od jednostavnih geometrijskih oblika - pravokutnika koju su usmjereni k razumskoj poziciji promatrača.
Ljubičasti zidovi kao da su okosnica razumijevanja poruke koja nosi bolje sutra. Prolaznost bol i i tuge zabilježene su kao emocija koja je podložna promjeni i trajanju, neophodna za razumijevanje nas samih.
Likovni prostor građen je realnošću i uporabom realnih elemenata. Svjetlosnim razlikama boje lagano je ocrtana razlika između dva zida i mjesta gdje pada svjetlost. Dodavanjem crne i bijele u ljubičastu boju dobiven je volumen prostorije. U donjem dijelu kompozicije slike veća je težina i naglasak, nego u gornjem dijelu slike. Slika je naslikana više desno dok je zraka svjetlosti naslikana s lijeve strane. Naglasak je na lijevoj strani slike gdje je izvor svjetlosti koja ulazi u polupraznu prostoriju unoseći dašak optimizma. U isto vrijeme osoba i stolac su izolirani i time im je povećana težina i važnost, tj. likovno su naglašeni.
Tijelo je pozicionirano na stolcu s desne strane time naglašavajući poziciju prozora koji je naslikan lijevo kao nešto bitno jer donosi svjetlost kao promjenu u ženinom razmišljanju.
Pozicija promatrača vezana je uz desnu os. Privid prostornosti slike postiže se rasporedom objekata i prividom postignutim bojama.
Slika je naslikana kontrastom kvalitete u kojem se sekundarna ljubičasta boja posvijetljuje sa bijelom bojom i tako ju oslabljuje. Dodajući sekundarnoj ljubičastoj boji crnu boju dobiva se ljubičasta slabijeg intenziteta. Zamućena ljubičasta živi uz posvijetljenu ljubičastu stvarajući tako skladnu sliku. Žena sjedi u bijeloj haljini koja pojačava kontrastnost.
U ovoj slici likovna forma individualne prisutnosti isijava duhovni sadržaj u ljudski individualni, ali i društveni prostor. Pitanje koje inicira razmišljanje aktualne teme oko nas.
Stil slike je intimistički koji teži prema realizmu, promišljanja psihološkog stanja čovjeka.
Povučenost, osamljenost, mali kontrast boje i poza fetusa poput nekoga « ni na nebu, ni na zemlji » nije odgovor na Freudovu teoriju o nesretnom djetinjstvu. Psihijatrisjki poremećaji mogu nastati i bez ikakve pretrpljene traume ili nerazriješenog konflikta. Sve više ljudi danas obolijeva zbog oštećenih mutiranih gena, bez obzira na idealne uvjete.
"Usudi se znati" otkriva ili sakriva našu nutrinu