Marketing
Sve što plačaš vlastitim mirom preskupo je
Iskreno i duboko vjerujem da nisu svi ljudi sjebani i da je još poneko normalan,ali očito se svaki put kad pomislim da će se meni desit normalni ljudi nekako nađem u situaciji da me vlastiti stav izda. Neću reći da se iznenadim,jer nisam,ali da mi bude žao ljudi.Da,žao mi ih je jer ne mogu biti dovoljno ludi mom normalitetu ili dovoljno normalni mom ludilu. Kako god, bude mi žao njihovih prokockanih šansi i sjebanih postupaka.
Nije tajna da pažljivo biram ljude koji mi postaju dio života,nije tajna ni da imam dobre razloge za to,ali opet ponekad dopustim si sanjati da i slučajno bez opreza mogu naići na divne ljude što u večini slučajeva nije slučaj. Ne volim osjećaj manipulativne prisile niti volim bajke koje su samo hrpa riječi. Ne volim i trenutke kad ljudi pomisle da nakon kratkog vremena odjednom znaju sve o nama. Meni je trebalo preko 20 godina da upoznam sebe dovoljno da mogu reći da znam sve,a čak mi se i desi da sama sebe ponekad iznenadim. Izrazito ne podnosim ljude koji druge pretpostavljaju sebi i koji misle da su za njih stvari jednake kao za mene. Da svijet funkcionira po istim principima za svakoga,mi bi smo bili proizvodi s otisnutim kodom na čelu,a ne ljudi.
Jučer sam se našla u situaciji da je jedna draga,spontana i simpatična komunikacija otišla u takvom smjeru da mi se u roku minute sve smučilo. Smatram da prije svih snova i sanjajrenja,svih idiličnih scenarija u svojoj glavi i svih ideja budučnosti i postavljenih ciljeva čovjek prvo treba biti realan. Treba sagledati realno što i kako je u mogučnosti. Jednom kad nešto kažeš više nema povratka. Nema izvlačenja,nema opcije da se možeš izvući na ludilo. I opet dolazimo na ono moje razmišljanje koje je već pomalo izlizano,ali se jebeno uvijek pokaže točno da stvari jednostavno treba pustiti i prepustiti se instinktu i za kurac je razbijati glavu jesi li pretjerao/la kad si nekog poslao/la u tri pičke materine jer ti ga se neda trpit. Martina Mlinarević Sopta je jednom rekla da smo možda solo jer nema ekvivalenta našoj divnosti ili nas možda pak nebo čuva od budala. U prijevodu boli te kurac ko šta misli.Na kraju dana bitno je da ste mirni sami sa sobom. Uvijek se možete gasiti s nekom svojom podsvjesnom iluzijom koja vas neće izdati i koja vas neće natjerati da se osjećate ljuto i umorno i iscrpljeno i napeto.
I nije bitno tko šta misli o vašem životu i tko što misli o vašem razmišljanju,sve dok ste vi zadovoljni sami sa sobom.
Dovoljno zadovoljni da nećete se dat navuć na jeftine pokušaje manipulacije i koliko god da vam je trenutno dobro dovoljan je jedan trenutak da se osjetite ugroženo da otkačite sve i otpustite dobro da napravite mjesta odličnom.Jer odlično čeka na vas,ako već odlično niste susreli.
Post je objavljen 17.11.2016. u 20:41 sati.