OTOCI U MORU TIŠINE
Spremala se jesen,
dozreli plodovi iskali su trud,
a ljubav u haljini kratkih rukava
tiho se iskrala iz našeg doma
ne znajuć´ ni sama kamo ni kud.
Sve lijepe riječi spremili smo brižno
iza krhkog stakla na police vitrine.
Iznesemo ih rijetko, samo za goste,
zajedno s čašama od kristala,
prigodno oprane od prašine.
A kad ispratimo društvo
i sprud među nama proguta kasni sat,
mi smo ponovo otoci
u moru guste, modre tišine.
Polegne solju izjedena vlat.
-------------------------------------------------
Anđelka Korčulanić, iz zbirke STOPE U PIJESKU VREMENA