to je toliko mnogo koraka unatrag
gdje se nisam htjela vratiti,
podsjetiti da je ideja o ljepšem svijetu
tek jalova obrana
od vrata kroz koja se ne prolazi.
a s ove, unutrašnje strane sobe
u koju se i dalje nikoga ne pušta
postoji sve ono
o čemu smo šutjeli:
kao kada su pričali o Evi,
kada su tako lijepo i mekano
pričali
pa si na trenutak i povjerovala
da to uistinu
možeš biti ti,
sjećaš se, samo si šutjela i okrenula ključ
dva puta
za svaki slučaj,
preskačući sve one prazne priče
o vremenu i prostoru
i birajući isključivo sebi srodne
u nadi da to možda ipak nisi,
da sasvim sigurno
nisi i ne možeš biti ti.
spuštajući maglu na davno zaboravljen
susret vatre s vatrom,
vlastitog crnila s vlastitim crnilom,
jasno mi je što si radila:
nikada ju više
nisi željela probuditi.
a čekala je strpljivo
u vašem ringu
ovaj jedan na jedan bljesak prepoznavanja,
to ponovno otvaranje
Pandorine kutije.
bez publike.
_________________________
U zrcalu:
budite... što?
Post je objavljen 15.11.2016. u 13:37 sati.