Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/memoari

Marketing

Boli duša

Borim se sama sa sobom kad treba odlučiti kako provesti slobodno vrijeme. U mom slučaju, to je negdje 30 minuta dnevno. Ako pišem blog, ne stignem raditi na njemačkom. Ili pisati pisma koja me opuštaju. Ili svoj dnevnik. Ili čitati knjigu. Štogod da izaberem, sve ostalo pada u vodu. I počela sam razmišljati o kupnji tableta kako bih iskoristila putovanje podzemnom za pisanje (ili samo želim novi gadget?). Ako neko ima ideju kako biti OK sa tako strašno malim slobodnim vremenom - nek mi javi.

Ušli smo u zadnji tjedan A2.2 modula. Učiteljice više ne znaju što će s nama i zvale su ekipu iz Büro-a da nam očita bukvicu. U 5-minutnom monologu rekli su da ne možemo remetitit nastavu pričanjem (pogotovo ne na ne-njemačkom), puniti mobitele (i provjeravati iste na drugoj strani razreda), ići piškiti odnosno općenito izlaziti vani. Ako nam se to ne sviđa - neka promijenimo školu. Zato što ekipa ima crva u guzici i ne mogu izdržati da ne off-topičare i izlaze vanka jer im nogama treba malo muvinga, ja ne mogu ići pišati. A nakon litre vode ja m o r a m ići pišati.

U međuvremenu imali smo svađu između 24-godišnjeg Sirijca i 16-godišnje Hrvatice. Mlada se Hrvatica jako neugodno osjeća kad Sirijac s njom flertuje i ne želi da sjedi do nje, što mu je i rekla - na što se on vidno uzrujao. On ne vidi di je problem i gnjavi li ga gnjavi. U pomoć Hrvatici uletio je vlastiti brat blizanac pa je svađa završila tako da je Sirijac otišao u Büro i tražio premještaj kad krene B1. Mislim da su u razredu svi potajno slavili njegov potencijalni premještaj. To je lik kojem njemački ne ide baš najbolje, motiviran je onda kada je dobre volje i kada mu svi na nekoj razini podilaze, kad mu pozitivno odgovaraju ženske osobe koje mu se sviđaju i slično. Ali kad nije njegov dan (što je skoro svaki dan), onda para plakate po učionici jer mu smetaju dok prolazi. Ili izlazi nekoliko puta iz razreda jer mu je pun kufer svega. U najboljem slučaju, bulji u svoj mobitel i ne smeta nikom, pa ni vlastitom stjecanju znanja.



Blizanci su simpatični. Pokušavam se sjetiti sebe sa 16 godine, ali mi ne ide baš. Čudno mi je pomisliti kako im teoretski mogu biti mama. A ja se bunim kad im slučajno ispadne "vi" umjesto "ti". Dok su bili u RH, išli su ugostiteljsku školu (smjer: kuhar/ica). Roditelji su im došli u Njemačku i nakon nekog vremena došli su i oni i sada će ovdje završiti neku srednju školu. Pitam ih je li želi opet isto - oboje ko iz topa odgovaraju da nema šanse, da ih u Hrvatskoj tata upisao u srednju, jer oni nisu znali što će. Ne mogu se prestati čuditi našem obrazovnom sustavu i nedostatku podrške pri izboru zanimanja koje bi te moglo pratiti čitav život. Još ni sami ne znaju što će u Njemačkoj upisati, ali imaju vremena do rujna. Do tada će usavršiti jezik i vjerujem da će biti zadovoljniji. Pitam ih što rade po cijeli dan (očigledno ljubomorna jer imaju cijeli dan na raspolaganju) - kažu da ne rade ništa, da gledaju TV. Kako ide onaj glagol? Hassen? Danas smo učili temu volontiranja. Kaže Brat Blizanac da nikad nije volontirao, da ne zna ništa od tome. Bit će sutra D.S.O. dodatna učiteljica. :) Nema većeg gušta nego motivirati mlade ljude da se aktiviraju u zajednici u kojoj žive.

Neki dan se skoro pa dvogodišnja kćerkica u vrtiću napila soka od kiselih višanja od koje su se stvorile ranice na guzici. Prilikom presvlačenja zavapila je: "Boli duša!" Čudim se ja kako ona zna što je duša... je li to zbog pjesama koje joj pjevam... a onda skužim da viče: "Boli guza." (nazivajući je dušom). S obzirom koliko puta dnevno odradi sranje, nije ni čudo da je boli i guza i duša.


Post je objavljen 14.11.2016. u 22:39 sati.