Vama, baš vama, se obraćam. Mojima vršnjacima (a i svima mlađima). Okruglo pa zaokruženo rečeno približnim stogodišnjacima. Ne pretpostavljam da nas ima mnogo, ali koji jesmo, jesmo voljom Stvoritelja još tu gdje jesmo, sa sjećanjem, koje je omašni sadržaj sadašnjosti uz nostalgiju osjetilnog okruženja toplinom željenoga obiteljskog doma. Toplinom drugarstva srodnih duša i širokog srca.
''Ne razumiješ ?''
''Doista, ne mogu razumjeti što možeš htjeti, kad imaš svih božjih darova vIše nego što trebaš.''
''Ne shvaćaš? Budi sretan što ne razumiješ! Nije došlo vrijeme Tvoga razumijevanja. Imam svega više nego što trebam, To je materijalna istina, no ostala mi je nepodmirena duševna potreba! Odbojna mi je i sama vizija, potencijalno moguća (možda nužna?): sve što mi se može pružiti u stranom ambijentu, među mnoštvom. Prisilno je zajedništvo, hladno, bez bliske duše, tuđe bez srodne bliskosti, namješteno s plaćenim marionetama.
Hvala, hvala bježim od kreveljenja, nametljive bučnosti i silovanih pjesmica. Toplinu dječje sobe žudim, što je u dalekoj prošlosti negdje pohranjena i možda za osvježenje u trećoj dobi sačuvana. Možda u dvoje, samo s rukom u ruci i toplinom pogleda obgrljeni, zadovoljni bi bili…. Bez riječi u velebnom prostranstvu svemira ploveći, bezbroj zvijezda brojeći, svoju tražeći, te u konačnom smiraju bez fizičkih zahtjeva i ponuda, sa svojom se sudbinom sjedinili.. I svršetak iskonskom početku približili.
''A Ti mladiću dragi, ništa od toga ne razumiješ. Budi sretan time što ništa ne razumiješ. Sretan sa vršnjacima, sretnicima dok vas materijalna dobra zadovoljavaju i vesele. Ko na grani zelene kruške prije nego što dođe dob i sponu života nagrize kob, te smislu postojanja najavi kraj, pa sad zrela kruška nesvrhovita, ko prazna puška, se na zemlju postanka sljubi..''
No mi nismo kruške, bez duše ko prazne puške. Duša nam daje pravi, vječni, nedvojbeni smisao! Nepoznanica smisla života je - (bez shvatljivog objašnjenja) - na prapočetku darovana postojanju da bude u konačnici po želji, volji, mogućnosti, zadovoljstvu i nezadovoljstvu ostvarivana i individualno zadovoljavajuće ispunjena. A sva razmišljanja su samo snatrenju, u posebnom raspoloženju prepuštena.
Posebno, pak, raspoloženje je upravo vrijeme podsjećanja, kad slavimo rođendan: MLADOG LETA,- razdragano s bliskima, svima složno udruženima, zajedničke budućnosti, graditeljima:
NA TOM MLADOM LETU - VESELIMO SE!
U USPJEŠNOSTI I ZADOVOLJSTVU ,- SVEGA OBILJA !!
Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Plamsaji i sjenke'
Post je objavljen 13.11.2016. u 15:16 sati.