ponekad, ako mi je neka zanimljiva tema, pogledam emisiju " Provjereno ".
iako mi je naziv te emisije malo diskutabilan i bombastičan, jer nije uvijek u razmijeru s prilogom i količinom provjerenih informacija, cijenim rad, angažman i trud novinara koji se bave istraživačkim novinarstvom i socijalnim temama, te mi je jasno, kako radi gledanosti moraju imati i takve priloge koji će privlaćiti pažnju i održavati gledanost, pa makar one bile i obojene žutim tonovima.
jednako kao što i postoje ljudi koji žele svojih pet minuta slave, te će u tu svrhu blebnuti svašta na televiziji i ostati živi.
no, usprkos tome ima i onih priloga koji mene osobno intrigiraju, a hrabrost pojedinaca koji se istinom usude izložiti javnosti, pa i time, možda, ugroziti svoj posao i vlastitu egzistenciju mi ulijeva nadu kako bi se u ovoj zemlji, ipak, možda moglo napraviti reda.
na žalost, taj osjećaj vrlo kratko traje, jer, odmah nakon priloga shvatim kako su korupcija, nepotizam, zataškavanje i ona stara, provjerena:
" ruka ruku mije, obraz obadvije " to što dominira ovom zemljom, a ne istina, želja i volja i da se nepodopštine i nestašluci onih kojima je određenim položajem dostupno baratanje i raspolaganje tuđim, teško zarađenim budžetom, onim koji pune svi porezni obveznici, na način koji nije primjeren niti tom položaju niti ustanovi na čijem su čelu.
dokle god će institucije raditi svoj posao nauštrb ljudi kojima je taj posao namijenjen i pri tome biti gubitaši, jer je netko, eto, slučajno točio dizel gorivo u službene automobile koji su benzinci i hranom za pse liječio bolesnike koji su te usluge liječenja masno platili
mi ćemo i dalje gurati glavu u pijesak kao nojevi s izloženim stražnjicama, gušeći njime svoju savijest i škiljiti na ono još jedno oko koje nam nije do kraja prestalo funkcionirati.
zbog straha da nam ne bi bilo još gore.
Post je objavljen 13.11.2016. u 11:14 sati.