Ovo je već četvrti koji nisi proslavio. Zapravo, niste slavili niti jedan. Vječito si govorio kako si zaboravio mamin samo zato što je isti dan kad i tvoj, a svoj ne pamtiš....
Pa ipak, uvijek bi se stvorio neki cvijet...
Ima dana kada mi fališ onako beznadno i beskrajno, još uvijek gotovo da i nema dana kada mi ne fališ i kad te se ne sjetim...
Pogotovo ovih, kad bi se smijao s nama, mami kupio vjerojatno istu ovakvu policu kakvu smo mi pronašli i bio sretan jer ti dolazi drago društvo...
Smijao bi se i šalio na onaj svoj dobro poznat način, izluđivao nas ponekad...
Žao mi je što nisi bio tu da vidiš....da sam dobila posao u struci...
da živim od svoje struke i svog rada, tog mog crtanja kojem si se toliko divio i koje si toliko podržavao...
da smo izašli u člancima po svim mogućim portalima i da se na nekima spominjem poimenice...i da je to tek početak...
da imam tisuću ideja, da se taj metalni nakit (tvoja krv) počeo prodavati...
i da sam sretna...
samo to mi je žao...
i da ovaj netko koga si tamo 91 sretao...osvaja mene i moj osmjeh kao nitko do sad...ti si to poslao?
znao si da meni treba netko dovoljno divlji da me prati i dovoljno miran da pripazi na mene...
Tata, u svakoj mojoj niti si utkan, zauvijek...
...jer ti si bio svugdje u mom svemu....
Post je objavljen 13.11.2016. u 08:01 sati.