Nešto prije smo se vratili iz Trsta, odradio sam šetnju s Jinom, on je jeo i zasluženo spava, a to i mene uskoro čeka. O lijepom sunčanom danu provedenom u Italiji vjerojatno ću nešto sutra napisati, ima fotki. Trst nije naš, al eto Tito je ponovo na slovensko talijanskoj granici i u goste mu dolaze, ako današnji dojam ne vara, uglavnom Talijani. Restoran "Na burji", koji je na jednoj njemačkoj gastro stranici pohvaljen kao mjesto najboljeg roštilja na Balkanu, što svakako ne može biti istina, al su zbilja dobri, je prilično promijenio interijer, u retro stilu, kao hram slavljenja bivše države.
Znam kad budem pričao prijatelju inače dragovoljcu bivšeg rata, da će me pitati, zar ti nije bilo neugodno jesti uz slike i skulpture tog, kako ga on naziva, drumskog razbojnika. Naravno da ću sad već lako odmahnuti rukom, sad živim u državi u kojoj su me već zakonitim putem toliko pokrali, da me je sram koliko već godina neprekidno banditi raznog predznaka vladaju, prema kojima su ti socijalisti bili mačji kašalj.
Muzika od Zvonka Bogdana nadalje, u svakom slučaju bolje od sadašnjih preovlađujućih cajki...