Marketing
suzama l'epim tapete vol.863
....nova kolegica....
Kad se, sad pred skoro tome mjesec dana pojavila, prva mi je stvar koja mi je upala u oči bila..koliko god da to zvuči grozno i moje isprike...dubina njenog dekoltea.
Ja sam, da budemo iskreni do jaja, jako zadovoljna sa svojojm granicom 3čice koja se u ekstremnim fazama mog obžderavanja u kombinaciji sa pmsom pretvara u četvorku.
Ali ta žena...
Ufffff....
šestica????
Jednostavno treba puno koncentracije da ne buljiš u istu.
S vremenom to buljenje samo od sebe malo splasne ali se reaktivira sa svakom novom osobom koja kolegicu upozna.
Primjerice jučer...
Na sastanak mi je došao stari statičar....ne znam 78 godina?
Pred neko vrijeme mu je umrla žena koja je držala sva četiri dijela kuće i on je totalno izgubljen.
U naših ne znam, 12 sastanaka koliko smo bili nakon njene smrti a ima tome, nije prošao sastanak da on nije pustio suzu.
Tako je bilo i jučer...
No kad se kolegica odmaknula izvan vidokruga, pogledao me sa još uvijek suzom u očima, razvukao usta u osmjeh, pokazao rukama obline poprsja ispred sebe i rekao "prava Slavonka!"
Kimnula sam u znak razumijevanja i stavila prst pred usta da šuti.
Kolegica naime ima uši šišmiša....
Ako zanemarimo prvu stvar koja mi je iz sad već znate kojih razloga upala "u oko" moj prvi dpjam o kolegici kojem naravno nisam vjerovala nije bio baš...
Je, da djelovala je ona samouvjereno, nešto starija od mene, ali djelovala mi je, ne znam kako to drugačije opisati nego nenaviknuta na rad.
I opet...dobar odabir mog shefa...
Kolegica je bila više nego slatkorječiva...a ja..brbljava sve u 16.
Nekako se nisam mogla zaustaviti.
A ona je upijala...
I mudro šutila....
Ja sam bila nečim "izazvana"...ah, da, sjećam se, shef je izjavio kako me skida sa slučaja "estete" jer da tako jedino može okrivljavajući pri tome mene i moje inzistiranje da kuća koju je esteta projektOvao stoji i da ju se može gasiti.
Bila sam izazvana i prosula sam bisere pred...znate već...
Inače, prođe mjesec dana a kolegica još nije preuzela projekt.
Brzinom nikad upaljene munje, iako sam joj o projektu ispričala čim je došla plus sad prije tri dana, kolegica još nije savladala taj projekt uz silno proučavanje i nije se bacila u isti.
Kako bi joj bilo lakse pohvatati neke stvari, isprintala sam joj mail korespodenciju sa estetom.
Za čitanje istog joj je trebalo DVA DANA.
Ne, nije bilo toliko korespodencije, nego...teško je kad si na faceu, radiš svoje poslove, pauziraš svaki dan preko sahat pročitati par stranica korespodencije.
Da....dobila sam SESTRU od onog neradnika kolege u ured. S tim da je kolega znao napraviti glavni projekt za građevinsku.
Kolegica NE.
Ali...to je sada....na početku sam, otresući se onog prvog osjećaja i prve reakcije, sebe uvjeravala da ćemo možda nekad tamo negdje nas dvije dobro poslovno surađivati....
...a gledajte...ja vjerujem u bajke...
Vjerujem da su ljudi dobri...
...dok se god ne pokaže da to UOPĆE nisu..
...ali ja i dalje vjerujem...
Post je objavljen 12.11.2016. u 12:42 sati.