Uzdigla se bijela krijesta
Ponad crne stijene,
Samotne,
Na nepreglednoj vodi.
Zapjenio se Atlantik
I udara svom silinom
Kao razjarena zvijer udara
O hrid crnu.
Kada kralj dubina ruke diže
Iz dvora svojih tamnih
Krik galeba bolno jekne
Tražeći skrovište sigurno.
I nigdje nikoga,
Samo ja čekam
Novi zagrljaj Posejdona
Crnoj stijeni
Samotnoj.