Jučer sam napisala objavu, ali se moj laptop odlučio baš u trenu objavljivanja ažurirati.
A budući većini ljudi oko mene treba update, a ne zamjeram im, bilo bi baš ružno da laptopu zamjerim. Oprostila sam mu jer je to bilo već jučer.
Aha, prvo da se obratim tebi, koji misliš da ti želim zlo. Obraćam ti se blogom samo zato jer si ti sam to tražio (a i nije mi prvi put, je l'?). Ja ću samo reći da ti od srca želim da ti svi žele ono što ti ja želim, i da ti se to uistinu ostvari. Ne želim ti ništa manje nego sebi. I trebao si znati to onda kada si pisao stari zbog kojih sam se osjećala loše. Sva sreća pa sam te brzo prebolila. Još se sjetim druženja kad prodjem kasno pored tvoje kuće. I tvojih fora (a imao si dobre fore). Neka ostane na tome.
Jučer kada sam pisala objavu rekla sam da je danas padao snijeg. Sad, kad to više nije danas, ne znam ima li istu vrijednost.
Neka onda bude da je jučer padao snijeg. Je, padao je. I brzo je došao.
Od proljeća do sada imam samo rupu. Sezona mi je pojela pola godine. Ali je lijepo pojela. Uredno, bontonski, i sretno.
Jer, bila je to lijepa sezona. Sretna. (Glo, Jopa<3)
Nose li ljudi kišobrane kad pada snijeg? To bi baš bila šteta. Baš, šteta je i kad nose kišobrane dok vani kiši, ali za snijeh je dupla šteta.
Ja ne volim kišobrane, više volim pokisnuti, ili gledati kišu iz zaklona. I ne volim ljude koji nose kišobrane kad ne pada kiša (čitaj: 90% zagrebačkih dama). Zamisli samo situaciju gdje Ivica Lauri nosi kišobran. A Ivica ti se svidja. A Laura se samo smije pod kišobranom. I što je još gore, ona bi ga nosila da mu ti zadnji put nisi objasnila kako biti kavalir. Pa pred njom prodaje muškost.
Dva mjeseca slušam o tome kako dugo nisam pisala i da to nije u redu od mene. Da, 'tko čita ove tvoje gluposti', ok, ali vjerovao ili ne, upravo si jedan od njih. I blog i dalje nosi ime onoga što je. Enitouslife. Anitasživot. Moj život. I dok god su moje objave glupost, ti konstantno dolaziš po novu dozu gluposti. A to više nije moj problem. Pratim divne blogere ovdje, i ne pišu gluposti. Imaš izbora.
S druge strane, hvala onima koji mi to govore.. Možda samo zato da se ja osjećam dobro. I to je super. Jer vjerojatno i ja vama govorim neke stvari samo da se osjećate dobro. :P Bar smo 1:1, a ne štetimo nikome.
Sezona je prošla, ljeto mi je netko izretao i spojio proljeće sa snijegom. Ali bila sam na godišnjem. Ooo, da. I još uvijek sam.
Divan godišnji posjedujem. Posjetila sam (i ljubila!) ljude koji mi život znače. Vidjela magiju u Splitu, ljubila Anitu, Enu i Miu.
Proslavila rodjendan. Zara mi je otpjevala pjesmu. :) I onda? Dobila posao. Iako, htjela sam vidjeti splitsku božićnu magiju. Tko zna, možda još odem. I onda? Što ti još treba za sreću. Aha, možda pokoja ptica. i Andrea. Bez Andreje ništa.
Malo sreće, malo razočarenja, malo tuge, malo radosti, pokoji kebab i palačinke sa čokoladom.
Nema veze, ne dopusti da dečko koji ti se svidja nosi Lauri kišobran.
Voli vas
Enitou :)
Post je objavljen 09.11.2016. u 15:09 sati.