Marketing
Mogućnost
Dugo su se dogovarali oko viđenja. Nisu živjeli u istom gradu, putevi im se
nigdje nisu ukrštali, osim pri prvom viđenju. Ono je izgledalo slučajno, ali
ona nije vjerovala u slučajnosti. Na susretu je on vidno obratio pažnju na
nju i postao joj drag. Tvrdio je da se zaljubio. Nastavili su dopisivanje,
uklapali su se solidno, nekad bolje, nekad gore. Umjela se naljutiti na njega,
pa prekidati kontakt, no on bi uvijek nekako izvukao novu rundu pregovora.
I konačno je osvanuo dan susreta. Oboje su imali tremu. On se jedva
spremio za put. Ona se savladavala da ne odustane. Očekivala je da će
stići prije njega na dogovoreno mjesto i zamišljala kako će joj prići. Dogodilo
se da je on stigao prvi. Prišla mu je vidno nervozna. Poljubio ju je u obraz,
malo preblizu usnama... Tko se izmakao, nije znala. Sjeli su i počeli priču.
Obično je ona čavrljala više. Ovog puta je bilo drugačije. Obećao joj je da
će joj ispričati svoju storiju, da nije sve kako joj se čini, da mu prestrogo
sudi. Pustila ga je da priča, s rijetkim potpitanjima. Što je duže pričao, više
ga je štovala, ali se i pitala mogu li se njihovi svjetovi negdje sresti. Tekli su
sasvim odvojenim stazama. Životna iskustva bila su im sasvim različita.
Mogu li oni razumjeti jedno drugo? To ju je i upitao. Umjesto odgovora
dodirnula mu je ruku. A on je primakao usne njenima, i nitko se nije
izmakao...
Vrijeme je proletjelo neshvatljivo brzo, ona je morala krenuti, on će
drugim putem. Poljubio ju je još jednom.
"Vidimo se!", rekli su istovremeno. Odlazila je parkom, a on je gledao
za njom dok nije nestala iz vidokruga. Onda je krenuo svom vlaku, bez
nervoze s kojom je došao ovamo, nasmiješen, zadovoljan.
Možda je ona - ipak ona koju je tako dugo čekao!
Uz ovakvu priču dobro ide jedan od najljepših valcera, sa insertima iz bar
tri filma "Ana Karenjina" (1967, 1997, 2012)
Post je objavljen 09.11.2016. u 06:30 sati.