Prepoznajem tvoje nebo,
gore daleko, daleko i visoko,
i oblake što prosipaju kišu
moja bubo mala, mokri mišu,
svo lišće što zeleno diše,
drvorede koje ne grli niko više,
mislila si da sam te ostavio,
kroz neku drugu zaboravio,
a ti znaš da nije tako bilo,
kad sam polazio srce je plakalo,
ovdje je sve jednolično i ravno,
meni su dragi grbavi perivoji tvoji,
i pjesma slavuja koja se u šumi čuje,
ovdje kad ptica zapjeva ko da tuguje,
sad kad sjedim na terasi snova,
i gledam rumeno sunce na zalasku ,
sebi kažem, pa moja zemlja na svijetu je
NAJBOLJA!
: