Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/velikiplan

Marketing

104. OSLOBOĐENJE - RIŽINA POLJA

"Gabriele ne mogu više ležati na tvrdome, prasnut ću."
Primim ga za ruku i podignem uz pomoć Magije. Stražnjica mu se odvoji od tla, a Pero izdahne s olakšanjem i zalebdi nekoliko centimetara iznad tla.
"Ne žulja više..."
"Samo ti izdrži", ohrabrim ga i pustim ruku.
Urška zaklima glavom i začuđena se vrati u automobil, a Juraj zbunjeno pođe za njom. Enc i obje starice zure bez riječi.
"Raspuknut ću se, postaje neizdrživo..." kaže Pero, veliki zeleni lebdeći balon.
Norman zaklima glavom, "Čarobnjaci..."
"Helikopter na plavom nebu... Nisam ti ja heroj, gotovo je... Bližimo se kraju, završna sekvenca... Publika već izlazi, tko će sjediti do kraja odjavne špice..." nastavi Pero.
Pogriješio sam. Lebdenje zapravo olakšava napuhavanje.
"To je samo stari film, Pero..."
"Ti i ja, stari... Snimat ćemo novi film o Rižinim Poljima... Riješit ćemo to... Ljudi će nas gledati kao pobjednike... Jednom, vizija budućnosti... Mi smo svemirska vrsta, stari moj..." zatrtlja Pero sada već polusvjesno.
Norman i Enc potrče prema limuzini, postalo im je jasno što se događa. Smrknuti policajac indiferentno promatra situaciju oslonjen o patrolno vozilo.
Moram ga Magijom ispuhati, zaustaviti ovu opasnost nepredviljivih posljedica. Pružim ruku ne bih li ga dohvatio, ali Pero zalebdi još više i iznad naših glava zaurla tako glasno da ga se može čuti daleko iza granice, "Rižiiinaaa poooljaaaaaa!"
Prekasno je sada i za Magiju...
Potrčim prema zaklonu.
Strahoviti prasak sustiže me u skoku preko srušenog debla, a njegov zračni potisak snažno me udari u leđa i odbaci još nekoliko metara. Prije nego li me buka polegne na hladnu travu, krajičkom oka spazim Normana koji zatvara vrata limuzine. Eksplozija zanjiše drveće s obje strane ceste, izlomi mnoge grane, zaljulja automobile kao da je potres, ugasi vatru i polegne obje starice koje nisu imale vremena ni shvatiti što slijedi.
Ono što nije učinio inicijalni udar, sada dovršava zrak okužen strahovitim smradom. Nosnice su mi pune teškog sadržaja nerazvjetrive gustoće. Škiljim, oči me peku, suze teku, zadržavam dah. Vremenom nagomilana i mukom kompresirana količina otrovnog plina ispuhala je Peru i sada se širi u svim smjerovima.
Totalno sranje.

Post je objavljen 06.11.2016. u 13:14 sati.