Iz poetskog sna gurnuta sam u praskozorje i ne snalazim se u novim jutrima, to nisu moja jutra, to nije moje vrijeme, to nije moje Sunce koje mi siječe pogled i stvara bol u očima.
Zabolim li te bar malo, zaboli li te ikad moj pogled u očima neke druge žene?
Probudi me i umij moje lice modrom vodom svog pogleda, ispuni svaku moju nadu svojom šutnjom, odaberi najfiniji parfem i u njega umotaj moje tijelo, neko vrijeme ostani uz mene, budi mi u modi ovih dana, pomakni tu kocku leda što svojim vrhovima probija moje srce i od njega stvara razderotine koje ti donosim na dlanu.
Budi netko novi u mom životu, željna sam tvog mira i pogleda novog doba, nemirna sam, nepostojana na površini, u dubinama duše gubim se i tamo je taj tamni svijet gdje se predivno snalazim.
Živim plavim snom, a između dva udisaja hranim se tvojim postojanjem uz mene, taj šapat će probuditi moju dušu i uzdignuti je iz dna mora, dok sa mrtvog crkvenog zvonika sviraju našu najdražu pjesmu.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.