Pregled posta

U Mjesecu hrvatske knjige, a u povodu 20. godišnjice smrti Hrvoja Pejakovića (1960.-1996.) u Knjižnici Marije Jurić Zagorke u Zagrebu održat će se čitanje i razgovor, uz izložbu knjiga i rukopisa iz njegove ostavštine, sve to u srijedu 9. studenog u 19 sati na Krvavom mostu 2.

Sudjeluju: Dražen Katunarić, Sanja Lovrenčić, Miroslav Mićanović, Tonko Maroević, Zvonimir Mrkonjić i Zdravko Zima.

Književno djelo Hrvoja Pejakovića plod je iznimne osjetljivosti, goleme intelektualne znatiželje i duboke egzistencijalne motivacije, a po svojem ishodu tvori jednu od najreprezentativnijih pjesničkih i kritičkih cjelina osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća. Hrvatska književnost je u razdoblju postmodernističke revizije vrijednosti i sinteze karakteristične za trenutke „velikog spremanja“ imala upravo u Pejakovićevu pisanju i prosuđivanju važno i snažno uporište, pa iz perspektive novoga stoljeća (novoga milenija, pa donekle i izmijenjena statusa same književnosti) njegov opus doživljujemo kao nemimoilazno svjedočanstvo duhovne živosti i autentične pluralističke orijentacije.
Tonko Maroević



Hrvoje Pejaković, pjesnik, kritičar, esejist, antologičar i urednik, rodio se u Zagrebu 14. siječnja 1960. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Dubrovniku, a studij komparativne književnosti i filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Njegovi književni počeci sežu u 1978., kada u dubrovačkom listu Laus objavljuje prve stihove. Nakon studija pridružuje se grupaciji okupljenoj oko časopisa Quorum i započinje sa svojim bogatim stvaralačkim radom. Osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća Pejaković se afirmira kao jedan od vodećih kritičara i esejista mlađe generacije, te značajan predstavnik suvremene hrvatske poezije.

U tom je razdoblju objavio dvije pjesničko-grafičke mape, Drugačije, jednostavno (1984.) i Nevjerica, nesanica (1991.), dvije pjesničke knjige, Zabranjeni grad (1987.) i Sjeverni ugao (1992.), dvije knjige eseja i kritika, Prostor pisanja (1988.) i Prostor čitanja (1991.), te monografiju Grafičke gnome Ivana Šarića (1993.).

S Miroslavom Mićanovićem sastavio je panoramu hrvatskog pjesništva Les jeunes poetes Croates (1989.), a sa Zvonimirom Mrkonjićem i Andrianom Škunca pjesničku antologiju Naša ljubavnica tlapnja (1992.). Antologija suvremene hrvatske poezije objavljena je posthumno 1997. godine. Priredio je izbore iz djela S. S. Kranjčevića, Julija Benešića i Antuna Šoljana. Autor je mnogobrojnih predgovora i pogovora knjiga hrvatskih književnika i likovnih umjetnika. Mnoštvo radova o suvremenom hrvatskom pjesništvu i suvremenoj književnoj produkciji objavljivao je u tekućoj periodici, dnevnim listovima, na Hrvatskom radiju i televiziji. Njegove pjesme i eseji zastupljeni su u svim novijim antologijama na hrvatskom i stranim jezicima.

Hrvoje Pejaković umro je prerano, u Zagrebu, 9. lipnja 1996.