Marketing
Rush,love,intellect
Kad ne znate odakle bi krenili,pustite neka muzika priča za vas. Projektiram viseće stepenice i ne pitajte me kako će visit jer pojma neman,google sve zna,ali ne zna kako namonitrat skale koje lete ili vise s stropa.
Jutro je sunčano,a meni očito nije dovoljno sjebane logike i "u jebote" moždanih udara pa si puštam neki soul kao produktivnu glazbu. Jučer je bia naporan i dug dan i onesvjestila sam se već negdje oko 9 sati.
S odgovaranjem na mailove sam u debelom zaostatku,nikom ne odgovaram,moram napravit službenu poslovnu stranicu,napravit životopis,napravit završni rad i još hrpu toga.
I jutro je za soul ili bar djeluje umirujuće na moje živce,ali dosta o meni.
Zadnje vrijeme razmišljan kako smo mi ljudi kao vrsta uspili sjebat sebe i sve oko sebe po pitanju onog našeg unutarnjeg ja. Nije mi jasno u kojoj knjizi smo pročitali da ze život živi srcem,a ljudi vole razumom. Ne znan kako smo to došli do stanja uma da trajemo samo zato jer drugi traju,da pokušavamo samo zato jer drugi pokušavaju.Kao da živimo vlastite živote zbog drugih.
I niej ovdje bitno što kažu i što misle,stvar je u nama.
Kako smo poremetili mjerila da osjećaje mjerimo novcem i da velikim gestama,a zaboravljamo kako je lijepo sjediti na klupi u tišini koja govori glasno. Gdje smo se puten pogubili da ne vidimo svu ljepotu postojanja i svrhu bivanja. Nekako smo se smjestili u te skupe aute i stanove u najmu i sva čuda koja svijet posjeduje,da smo zaboravili na ono što svaki pojedinin nosi u sebi. Sve nan je na prišu i uvijek nan se negdje žuri. Završit faks u roku,zaposlit se u struci,ako to ne upali zaposlit se bilo di,nać curu/momka oženit se,kupit stan na kredit ili bez kredita,ako upadneš u pare i onda riješit dicu i to sve negdi do 30. Ma kome to treba uopće. Život nije normativ. Švabo je napravija mjeru za sve,ali ne i za život. Život je nešto van naše kontrole. Nešto čemu se moramo prepustiti... Ono što se događa dok mi planiramo karijere i obitelji i kupnje nekretnina/pokretnina.
Sjebali smo pošteno.Sjebali smo kolektivno jer smo si tim idiotarijama nabili hrpu fobija,hrpu strahova od postojanja,od pokušavanja. Razvili smo nepovjerenje prema sebi i načinu na koji živimo,pogotovo ako živimo drugačije od ovih pravila jer se kose s našim duhom. Razvili smo nepovjerenje prema životu jer je nenormalno kontradiktorno normalnom. Statistika ne potkrepljuje odstupanje. Ostajemo podvojeni između trebalo bi i željeli bi,negdje u borbi između svojih demona i demona svijeta. Najteže bitke vodimo sami sa sobom. Šta kad se umorimo od borbe? Šta kad nan pukne film i jednostavno kažemo jebi ga,ne mogu vječno onako kako bi trebalo,ne mogu zauvijek razumno i zašto ja uvijek moram bit ta razumna duša. Čemu odgovornost prema drugima kad jedino odgovoran moraš biti za sebe. Zašto se trudimo ljubav razumjeti, a život izigrati. Igri pristupamo srcem, životu razumom. Ma zaludu to nama budalama govorit. Ima nas idijota koji shve shvačamo razumom i sve živimo srcem i uvijek se borimo s ta dva čudovišta u sebi.
Nije to ko govno i wc papir da uvijek bezuvjetno ide skupa triba tu puno kompromisa i izmirivanja strana unutar sebe.
I di nan se pobogu žuri....Trebamo,moramo.Ma ne trebamo,ne moramo,...Nije nan po zapovjedi...Želimo,osjećamo to očito zaboravljamo. Zaboavljamo i ono ugodno bok ja sam taj i taj,i onu klupu prepunu glasne tišine što priča udisajima i izdisajima,zaboravljamo i šetnje i zvijezde i one tople zagrljaje koji znaće više od ikojeg audija/mercedesa i griju bolje nego ikoji sustav klimatizacije,udobniji su od bilokojeg skupog krznenog kaputa. Izgubili smo se u sumnjama da više nemamo hrabrosti sjesti porazgovarati o povjerenju.Jer mnogo je stvari proživljeno u povjerenju. Mažemo si oći i živimo živote prepune laži,jer drugi će pričati,drugi će pitati,a mi? Sebe krijemo iza maski,a njihov glas se ne utišava i dalje šuškaju kad nas sretnu u prolazu. Čemu to? Ako već imaju što za reći nek kažu glasno,nek me prozovu javno, javno ću in i odgovorit ja neman šta kriti. Neman se čega sramiti,nemate ni vi. Istini ćete uvijek moći pogledati u oći,čak i kad cijeli svijet laže. Život je prekratak da bismo ga živjeli nesretno.
Post je objavljen 04.11.2016. u 11:07 sati.