"Treba li ti to?" pitala sam ju.
Tišina. Čujem kako ispuhuje dim cigarete i iako nas dijeli preko tisuću kilometara, ja joj vidim izraz lica. Osjećam njezinu tugu.
"Znaš ono kad si ujutro napraviš kavu, otvoriš frižider i vidiš da imaš mlijeka na dnu boce. Dovoljno je za tu šalicu kave, ali znaš da je mlijeku istekao rok trajanja. Potegneš iz boce i potvrdiš sumnje, ali svejedno usipaš to mlijeko u kavu nadajući se kako će okus iste pobiti kiselkast okus mlijeka."
"Znam." kažem sipajući si još jednu čašu vina.
"I bude okej ta kava. Predvečer to mlijeko ne bi bilo više pitko, pa ni u kavi, ali sada ujutro je dobro. Dobro je jer nemaš drugo" kaže i utihne, povuče još jedan dim cigarete i prošapće:
"On je moje ukiseljeno mlijeko."
"Kava od koje ćeš za sat vremena imati proljev nije dobra kava. Nakratko će ti utažiti potrebu za tim jutarnjim ritualom, ali ćeš čitav dan imati tegoba. Mislim da to nije vrijedno toga. Navučeš tenisice i prošećeš u pidžami do trgovine, kupiš mlijeko, možda čak i Kinder Bueno jer, kvragu, zaslužila si - prije prve jutarnje kave prošetala si do trgovine! Dođeš kući i popiješ uistinu dobru kavu, samo s odgodom od nekoliko minuta." kažem joj i nastavim:
"Da, on uistinu jest to mlijeko na dnu. Istekao mu je rok."
Opet tišina.
Loša procjena priuštila mi je prigodnu zvučnu podlogu, zvuk koji je čaša proizvela kada sam ju gurnula umjesto prihvatila bio je upravo onakav kakav bi bio zvuk razbijenih iluzija kada bi postojao.
Kao da je znala što mislim ona upita:
"Je li to bilo moje srce?"
"Ne. To su bile tvoje iluzije i očekivanja."
"Kako izgledaju?"
"Miješaju se s prašinom i vinom." kažem smiješeći se jer znam da je i ovo samo još jedna priča koju ćemo zaliti litrama vina, još jedna priča koju će prekriti prašina.
"Prebaci na MTV " kaže, "premlada si za mezzo!"
"Baci pokvareno mlijeko, prestara si za to!" odvratim.
Post je objavljen 03.11.2016. u 12:01 sati.