Pamtim vremena kad sam rođendane slavio kao nacionalne praznike, odnosno praznike kako ih slave oni koji imaju koristi od nacije, tako se kaže, državnom zbilja nikad ničemu nisam nazdravljao. Što sam bivao stariji proslave su se prorjeđivale i eventualno svodile na ručak ili večeru u užem krugu, obično vani i obično uz neko "raskošnije" jelo. Jučer smo drugaricin rođendan obilježili na Viškovu prekrivenom odvratnom maglom, na terasi smo sjedili nas dvoje i jedan je uglavnom ležao. Naručio sam punjenu vješalicu i prejeo se, bilo je odlično, zbilja znaju napraviti, drugarica pljukance s tartufima i špekom, na kraju čokoladna torta, fotke jednostavno nisu uspjele, moj mali fotić izuzetno mrzi vlažnu maglu.
Bilo je lijepo, što vele, ponovilo se i ja ću tako završiti usprkos generalnom pesimizmu. Život je nekako sve kraći.