ĆAĆA
Nebo plavo, zvijezde sjaju,
nad krošnjama mjesec blijedi,
jednom davno u mom kraju
mislila sam da me slijedi.
Nebo plavo, zvijezde sjaju,
šetali smo putem bijelim.
Bilo mi je ko u raju,
ljubljah oca bićem cijelim.
Nebo plavo, zvijezde sjaju,
mjesec kroči zlatne staze,
kao nekad u mom kraju
njegove me oči paze.
Nebo plavo, zvijezde sjaju,
u prošlost mi misli lete,
kad sjećanja proplamsaju
ja se ćutim kao dijete.
(1992.)
OPROSTI
Od jeseni neke više nisi s nama.
Vani nebo plače, kišu suza toči.
Listopad je, evo, sve su duže noći.
U besane ure na te mislim, mama.
U odrazu svome vidim tvoje oči,
u uzdahu čujem šapat tvoje duše,
i kad mi se neke iluzije ruše
misao me na te bodri u samoći.
Šušti suho lišće, vani jugo puše,
nemirna sam, tište umorne me kosti.
Vjetar, miris dunje, zrele oskoruše.......
Sazriješe saznanja nezrele mladosti,
znam, tvoja sam slika, duša tvoje duše.
U tišini šapćem: Molim te, oprosti!
(2013.)
Post je objavljen 02.11.2016. u 22:22 sati.