Marketing
Vještice i spomenici
Najbitnije jučer, jeo sam krvavice ili ćurke kako ih ovdje nazivaju. Upozoren sam da će mi možda biti preljute, no meni su na iznenađenje drugih bile samo preslane, ne mogu si pomoći, sol mi je definitivno precijenjena među začinima.
Inače i ovdje je proslavljen stari uvezeni običaj "noć vještica". Jutros dok sam šetao s Jinom zveckale su boce u velikim vrećama koje su žene iznosile iz lokala. Inače mrak uoči te noći prigodno sam, prvi put, doživio uz groblje. Naime domaćini su kasnili s izradom aranžamana pa su ih odvezli kad je već dobro pao mrak. Jin i ja smo sjeli u auto očekujući da ćemo šetati na svjetlu kraj ulaza. Međutim vozačica je odlučila da vozi s druge strane i parkira mnogo bliže, u neposrednoj blizini grobova, nije bila jedina, Jin i ja smo ostali čekati u mraku auta. U pomrčini groblja osvjetljenog samo svijećama imali smo i gubljenje i traženje vozačice, koja nešto slabije vidi, zanimljiv doživljaj koji ne bih ponavljao.
Čitajući Barthesa razmišljao sam ne samo o fotografiji nego i spomenicima kao mnogo starijem i skupljem ljudskom pokušaju ostavljanja tragova i besmislenosti istih skupljališta ptičjih govana. Svrha noći vještica je kako je meni jednom u Njemačkoj objašnjeno napraviti što strašniji kostim ne bi li se prestrašilo druge, u krajnjoj liniji duhove i samu Smrt. U svakom slučaju dobar povod za zanimljiva šminkanja, a spomenici za dosadna svađanja.
Post je objavljen 01.11.2016. u 08:35 sati.