Marketing
Jeste li raspoloženi za šetnju po Zlatiboru?
Kada ste na Zlatiboru, pred Vama je pregršt staza i puteva kojima možete krenuti i koje
će vas možda i same od sebe samo ponijeti da lakim korakom uz dobar vjetar, od planine
i sunca izatkan, plovite u svojoj avanturi u zagrljaj čistoj prirodi koja oslobađa i vezuje
uz sebe istovremeno.
Najčuvenija uređena šetačka staza svakako je ona koja vodi iz centra do
spomenika i ona predstavlja omiljeno šetalište gostiju i mještana.
To je put do zlatiborskog spomenika - Spomen obeliska, koji se nalazi na Glavudži
ili Šumatnom brdu. Od samog centra Zlatibora udaljen je oko 5 km, taman toliko
da bude idealno da prošetate svoju dnevnu turu - održite kondiciju na svom
odmoru i udahnete svježinu koja će vas okrijepiti, kako duhovno, tako i u
fizičkom smislu.
Staza pred Vama je široka, ali nikada prazna. U koje god doba krenuli do Spomenika,
u kom god dobu godine da se zadesite na Zlatiboru, na tom putu ćete sretati ljude
koji Vam idu u susret ili su se zaputili u istom smjeru. Ovo je osnovna kondiciona
ruta, kad nju savladate, može se reći da ste nešto kondicije stekli.
Sa obje strane staze su prelijepe livade i, kako uzbrdica postaje nagnutija, kroz
krošnje borova se sve više naziru prizori pašnjaka u nježnim, zagasitim bojama.
Kod ove prirodne skulpture završava se najstrmiji
dio puta, na kojem srce brže radi. Dalje je lakše.
Ako ste prvi put došli, onda treba da znate da je ovaj Spomenik ustvari Spomen
obelisk streljanim partizanskim ratnicima na Kraljevim vodama i Palisadu 1941.
godine. Spomenik je visok 4,8 metara i napravljen tako da se vidi iz svih
krajeva Zlatibora. Na njemu su uklesani stihovi velikog pjesnika Vaska Pope
koji ponosno i hrabro kažu:
,,Ne dam ovo sunca u očima, ne dam ovo hleba na dlanu”.
Predahnite najprije. Samo nebo je nad vama.
Osvrnite se oko sebe - opet čista priroda. Pejzaži u bojama ćilibara i zelene.
Sunce taman tako da nije prevruće. Vjetar nosi mirise bilja i svježinu.
Sada ste tu. Na finišu svoje trke. Vidjeli ste spomenik sa svih strana.
Naravno, nakon što ste se osvježili, uradili ste par fotografija predjela ili zabilježili
slikom svoj osmijeh- kao osjećaj osvojenog još jednog brda zlatiborskog...
Opet Vas obuzima pogled sa brda i misli su Vam spokojne i kao da se sređuju
i čine Vas smirenim, opuštenim i energičnim toliko da osjetite da je vrijeme da
se lagano vratite stazi koju ste već prepješačili i osvojili.
Vremenski uvjeti nisu smetnja, i po magli se može do spomenika.
Zadovoljstvo je manje, ali bolje je nego sjediti u sobi.
Dobro jutro, bijeli ljepotane!
I vama, korisne životinje!
I evo me opet na vrhu. Sad je pogled naokolo zamagljen, ali bit će
još sunca, kasnije.
(potpisano slika Lastavica)
Post je objavljen 02.11.2016. u 07:03 sati.