Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/durica

Marketing

" some humans love feeling special ", dok drugi " humans never rest "

nedavno su po gradu osvanuli plakati za poznati brend benetton, koji je, nekada davno, navodno, šokirao svojim fotografijama u kampanjama, a sve u svrhu što bolje prodaje svog proizvoda. ova reklama nije mi privukla pažnju ni kvalitetnom ni šokantnom fotografijom, već natpisom Clothes for Humans, što mi je, u prvi mah zazvonilo potpuno besmisleno, ono, pa za koga bi i radili odjeću, nego za ljude, jer, tko se još, osim nas ljudi ima potrebu oblaćiti, no, onda sam se sjetila i natpisa u jednom dućanu raznovrsne ponude, pa i odjeće za pse, iako, čisto ne vjerujem kako je benetton išao u tom smjeru, a i tu odjeću za pse imaju potrebu kupovati ljudi i oblaćiti je svojim ljubimcima, bez obzira što oni mislili o tome i kako se, zaista osjećaju u tim smiješnim opravicama.
stoga mi taj slogan nikako nije jasan, pogotovo od strane jedne takve korporacije za koju je poznato kako odjeću proizvodi pomoću krajnje potplaćenim ljudima, u zemljama gdje je radna snaga gotovo besplatna u uvjetima rada koji nisu primjereni niti žoharima, niti su blizu humanima, a pritom unuštavajući njihovo prirodno stanište, resurse, pitku vodu, obradivu zemlju i sve ostale gospodarske grane. ako se dobro sjećam i u našoj Slavoniji su svojedobno otvorili pogon u kojem su žene radile za kikiriki.
čini mi se kako je tekstilna industrija, uz industriju hrane, ona koja ima najveći utjecaj na stanje okoliša, te svojim bešćutnim načinom poslovanja gazi i uništava sve pred sobom, ne prezajući ni od krčenja šuma, niti bojanja odjevnih predmeta koje proizvode bojama koje sadrže teške metale, te su, samim time opasne po zdravlje i čovjeka koji ih nosi, ali i onoga koji ih proizvodi, jer, pamuk koji se proizvodi na njihovim plantažama, tamo tamo daleko od njihovih toplih i blještavih ureda, mirišljavih automobila i divno uređenih interijera u kojima obitavaju crtajući skice za tu odjeću i smišljajući keči slogane za ovakve i slične kampanje, šprica se takvim otrovnim pesticidima da čovjek koji nosi taj kanistar na leđima je od njih obolio, pa je sada primoran to nastaviti raditi bolestan s teškim zdravstvenim poslijedicama kako bi si mogao platiti skupo liječenje, jer mu ta divna humana odjeća ne pokriva i zdravstveno osiguranje. njegova odjeća ne pokriva niti njegove dijelove tijela, nije dobio nikakvo zaštitno odijelo, pa je zato i obolio, kao i aranžerka izloga, koja je u prvom i stalnom kontaktu s odjećom za ljude, još prije nego su te zlotvorne i opasne pare se uspijele provjetriti na nekoj plastičnoj lutki.
što je to Clothes for Humans, nije mi jasno,
jer, jedino smo mi ljudi u stanju biti toliko licemjerni.
ali i nehumani jedni prema drugima.

Post je objavljen 30.10.2016. u 22:50 sati.