"Vojne vježbe blizu cloweinijske granice sasvim su normalna stvar. Ni vojnici ih više ne uzimaju ozbiljno. Sve će se ubrzo vratiti u neutralno stanje", kaže Norman.
"Sljedećeg moraš zadržati pod svaku cijenu", zavičem na Peru.
"Da, hoću - bez brige", odlučno odgovori on.
G.Danton ustane i nervozno prošeta uokolo pa opet sjedne.
"Koliko dugo moram izdržati?" upita Pero.
"Pero, ne šali se. Ne smiješ popustiti. Nisi prdio na konferenciji, ne možeš ni ovdje..."
"Ubili me ovi kunići, umjesto ja njih."
Enc okrene glavu prema granici.
"A kao nije ni bio gladan..." prokomentira Norman.
"Sve to moraš čvrsto zadržati unutra." Rečenicu popratim gestom stisnute šake.
Perino lice lagano pozeleni.
"Vi biste isto trebali sjesti u automobil", kažem g. Dantonu.
"Da, zaista", odvrati on, ali ne krene.
"Sada..." dodam.
"U redu", kaže on, ali ne ustane.
Perin stisnuti sfinkter silovitim grčem u trajnom naporu drži skoro neljudski pritisak njegovog izdignutog želuca. Lice mu je sve zelenije. Odaje priču čovjeka čiji trud potiče malo vjere u uspjeh, ali on svejedno stoički nastavlja trpjeti i suzdržavati sljedeći prasak.
Danton ga znalački odmjeri. Pero se nevoljno nasmiješi i nastavi herojski izdržavati.
Zrak se provjetrio.
"Nema više nikakvog razloga za nastaviti egzibiciju sile", kaže Norman.
"Iracionalna predostrožnost od cloweinijskog napada nikada nije bila temeljena na vjerojatnosti i činjenicama, ali vojske imamo kao da bi nas ovi zaista mogli napasti", kažem.
Norman se osmijehne kao da zna sve, ali ne želi reći ništa. Siguran sam da je to poza i da ne zna ništa više od ostalih te samo mistificira činjenice ne bi li se definirao kao autoritet.
Post je objavljen 30.10.2016. u 18:57 sati.