Pomaknuta su nam srca taman toliko da se zbunimo. Kao da nisu dovoljno zbunjena kompleksnošću kojom nas tretiraju. U igranju Boga, svakim pomakom izgube malo preciznosti i taman kada uhvate ritam, dogodi se novi pomak.
Pomaknuta su nam srca iz težišta vrijednosti. Svako za sebe jedinstveno je i sofisticirano kao rukom rađeni savršeno precizni mehanizam koji pokazuje izmjerene vrijednosti života. Mehanizam koji uzima u obzir sve ono vidljivo i nevidljivo, sve ono što se da i što se ne da osjetiti i sve ono što se da i ono što se ne da objasniti.
Bez tog mehanizma mi smo kao astronauti u svemiru bez uređaja za pozicioniranje, izgubljeni i zbunjeni. Sa ispravnim mehanizmom nije lagano navigirati se, a sa nepreciznim možemo završiti više svijetlosnih godina od cilja.
Pomaknuta su nam srca kao satovi i sada pokazuju neke nove vrijednosi. Kada je bio mrak, sada je dan, kada je bio dan, sada je mrak.
Ali ... jednu stvar ne može nikakakav pomak promijeniti. Na jednu stvar ne utječe nikakav vanjski utjecaj. Jednu stvar nemoguće je izbaciti iz ravnoteže i promijeniti joj postavke. To je srž svakog srca. To je bit i temelj svakog srčanog mehanizma. To je ono što čući u svakome od nas i ono što proizvodi energiju koja napaja srce. Baš kao biološki sat, nešto proizvoljno definirano i određeno teorijom.