"Imaš li dečka?", pitam ja Moldavku u pauzi.
"Imam.", kaže Moldavka oklijevajući.
"On nije tu?", nastavljam biti naporna.
"Nije.", kratko će ona.
"A hoće li doći ili imate vezu na daljinu?", pitam ja kao da mi život o tome ovisi.
"Ne može putovati.", kaže ona gledajući svuda samo ne prema meni.
"A što je u zatvoru pa ne može.", kažem ja ponosna na svoju šalu i počnem se glasno smijati (oni koji me znaju, znaju da je to jaaako glasno).
"Da", kaže ona sramežljivo.
Sledila mi se od srama krv u žilama.
Nasmije se ona od srca i kaže: "Baš sam ti htjela vidjeti izraz lica."
Zbunjena sam.
"Je li u zatvoru ili sam ti samo servirala dobru loptu da mi je u vratiš u glavu?"
"Je, u pritvoru je već 3 godine za nešto što nije napravio i svakim danom čekamo presudu, ali se sve odužilo i više ne znamo di je kraj."
Eto. Između dativa i akuzativa nađu se i ovakve teme.
U međuvremenu, Sirijac H je pokazivao razredu (ali samo muškom dijelu) svoju 3. bradavicu, a Indijka je morala otići ranije sa sata jer je zaključala muža u stanu i uzela jedini ključ koji imaju.
Post je objavljen 30.10.2016. u 00:03 sati.