Čuvenu izjavu kako su "pjesnici čuđenje svijetu", Stevan Šarčević (Subotica, 1962.) svakako potvrđuje. Ovu zbirku poezije "Mehanika žrtvenog obreda" pročitala sam nekoliko puta.
Prvi put lako, brzo i znatiželjno. U svega nekoliko minuta, savladala sam zbirku od korice do korice.
Tada sam pomislila - e, ovo je baš dobro - i krenula iznova, polako proživljavajući pjesmu po pjesmu, družeći se sa Šarčevićevim mislima, poglavlje za poglavljem.
Kroz svih sedam tematskih cjelina u zbirci: „O LJUBAVI I ČEŽNJI“, „GODINA SUŠNIH REČI“, „MRAČNA STRANA LJUBAVI“, „LEGENDE I PREDANJA“, „USPOMENE I OSTALI UZROCI UMIRANJA“, „POBUNE I OSTALE BESMISLICE“ i „NIJE SVE TAKO CRNO“, protežu se iste Šarčevićeve emotivne dubine.
Bio mi je užitak čitati poeziju koja ne robuje formi strofe, niti mi je nedostajalo pjesničko izražavanje putem kojeg se pjesnici obično trude prikazati stvari intenzivnije (bolje ili lošije) nego što jesu.
Njegove pjesme nisu nerazumljive; one su pitke, prirodne i takve očaravaju jačinom jednostavnog izražavanja.
Neke od njegovih pjesama u sebi imaju energiju koju bi se "isplatilo" ukomponirati u pank, ili druge čak u dobar šlager, te bi i tako bilo moguće uživati u onome što je Šarčević stvorio.
Čitajući njegovu poeziju, imala sam dojam da sve što iz njega izvire samo napiše na papir, bez filtiranja ostavlja tako, i kako posjeduje talent pisanja o kojem mogu samo sanjati mnogi pjesnici ili pisci.
On dotiče sva čovjekova čula, pjeva i pripovijeda jasno o događanjima iz života ili svoje sudbine, kao prostim posljedicama krivih ili pravih odluka.
Strast, ravnodušnost, čežnja, zasićenje, i još mnogo drugih sentimenata, snažno su naglašeni kroz sva poglavlja zbirke.
Meni su fascinantne oscilacije koje sam osjetila u njegovim pjesmama.
Na trenutak mi se činilo da čitam razmišljanja nevinog dječaka, u slijedećem momentu kao da sam u glavi nekog zen budiste, ali tada shvatim da zbirkom zapravo prevladava muškarac u najplodnijim umnim i tjelesnim godinama.
Za Stevana jednostavno nema tabua, pretjerivanja ni uljepšavanja realnosti.
On će nam radije pokazati kako i koliko snage čovjeku može dati ili oduzeti jedan susret, pogled, zagrljaj ili misao.
Pokazuje nam različita raspoloženja i duševna stanja, ali se itekako osjeti da iako nagonski slab, čak i kada padne u razna iskušenja, sve drži pod svojom kontrolom.
Stevan Šarčević kroz svoju poeziju prikazuje prilagodljivost u različitim životnim situacijama, dobrotu kao središte života, i ljubav poput ostvarenja snova.
Hvala Stevanu što nam je podario sjajan komad poetskog kolača.