Netko nam reče posjetite Melnik, najmanji grad u Bugarskoj,
koji, kažu, drži status grada samo iz historijskih razloga.
U dolini je neke suhe riječice, koja proteče, vjerojatno, kad kiša pada
ili kad se snijeg topi, ako ga uopće ima zimi.
Nije ga bilo teško obići s kraja na kraj i držao sam se južne bande
di je bila hladovina i ispucao šaržer slika koje evo prezentiram.
Konfiguracija terena okolo je takva da nema vegetacije
ili je rijetka i teren se obrušava i tvori, kao, neke piramide.
Ako je netko geolog neka objasni.
Te piramide su nas dočekale odmah na početku,
a onda kuće s jedne
i druge strane suhog korita.
Sve su tradicionalna arhitektura ovog, i šire, područja.
Jer i po Makedoniji, a vjerujem i u Turskoj i Grčkoj
ovakvi doksati su redovni.
Mnoge kuće imaju sunčane kolektore
a i dimnjaci su
interesantni
Tu je i muzej vina, jer ipak, ovo je vinorodan kraj.
Unutra su slike i stari tradicionalni alati i postrojenja
Otkaza blic pa nema više slika iz muzeja.
Loza je i oko kuća.
Očito, sve kuće nisu od davnine, ili, su samo to možda temelji,
a gornji dio se sada dograđuje u stilu stare gradnje.
Naravno prodaju se domaći proizvodi,
i restorani su brojni, jer mnogi obilaze grad.
Gornji djelovi kuća
vise u zraku
poduprti drvenim gredama,
a ima ih i na prodaju, ...... navalite!
Ovo mu ga dođe crkva sv. Ante
i još malo u povratku s kraja sela
i pogledi na isto
iz drugog
kantuna.
Ručak u hladovini stabla,
a druga strana na udaru sunca
pa je tepihe lako osušiti.
I toliko iz Bugarske.
Granica je prema jugu i na zapad
Na putu srećemo još jednog Bugarsko-Makedonskog Ilindenca,
pa iza granice, Novo selo, gdje nas dočekuje
novo sonce na slobodata!
I restoran "Lebed"di smo se i prošle godine okripili
a u toaletu još stoji isto upatstvoto na upotrebata.
Lavandin je novi!!
Post je objavljen 27.10.2016. u 17:37 sati.