Šuma je mračna, miriše na crnu vlažnu zemlju. Enc učini dva kratka koraka kako bi se bolje prišuljao golemom jelenu. Mišići mu napeti, oči stisnute, spreman je na odlučni skok ne bi li veliku životinju ubio golim rukama i dugim naoštrenim štapom te tako osigurao kapitalni ulov koji će nahraniti cijelu kolonu, a nalogodavca učiniti ponosnim i zadovoljnim.
Na mjestu ugrađenog čipa bolni mu impuls paralizira ruku. Enc podvrisne, a jelen hitro nestane među drvećem.
Za desetak sekundi bolno se mjesto umiri, a Enc poslušno potrči natrag. Norman je dogovorenim jakim signalom opozvao misiju u poslijednjoj sekundi prije Encove lovačke samorealizacije.
Buka jakih dizel motora pridruži se neugodnom zvuku sirene.
Iz velikih planinskih tunela izlaze mali tenkovi s velikim crveno-bijelim šahovnicama u pratnji kamiona s vojnicima. Vojska zauzima pozicije uzduž granične linije na kojoj već stoji granična policija u punoj opremi pod plinskim maskama i zaštitnim odijelima.
Ljudi iz kolone ponovno ulaze u automobile. Situacija je opasna i nije mudro ostati vani.
Iza vojnika, njihovih kamiona i tenkova koji su stali pedesetak metara iza njih, izranjaju i obrisi oklopnih transportera, višecijevnih raketnih bacača, minobacačkih posada, saniteta te ostalih jedinica koje su stigli iz obližnje vojarne, a spremne su i brojne topovske baterije raspoređene po vrhovima okolnih brijegova.
Nepostojeća prijetnja shvaćena je krajnje ozbiljno.
Stiže Enc.
Norman isključi lovačku aplikaciju i rasporedi ga na prijašnju dužnost šofera.
"Imao sam cijelog jelena", pohvali se Enc.
"Gdje ti je?" upita sasvim razbuđeni Norman.
"Imao sam ga trenutak prije nego li ste me opozvali", odvrati Enc, a Norman se podsmijehne.
"Enc, Enc, pun si ti meni lovačkih priča k'o lubenica koštica."
"Ali, stvarno sam..."
"Tiho više..." odreže Norman.
Iz daljine se začuje helikopterska formacija.
Post je objavljen 27.10.2016. u 15:03 sati.