Marketing
Sajam knjiga...
Zove mene prije neki dan "moj" urednik
-Danima te tražim, ne mogu te dobiti.
-Ha, što si ti zamišljaš, da me je lako dobiti ??
Zbuni se čovjek, i objasni da me zove zbog sajma knjiga, da donesem svoju Grešku, mislio je na knjigu, ispostavilo se.
Lijepo mu kažem da sam objavila što sam objavila, i to prije toliko godina. I to ne bih objavila da nisam bila bijesna na nekog tipusa, koji mi je stao na žulj. Šamar mu nisam mogla dati, ne bi primijetio u ovom svakodnevnom šamaranju života. Smislila sam mu dati glavnu ulogu u knjizi, nabacila mu sidu, i lijepo ga otpremila na onaj svijet. Poslije čujem u reali, da se uvrijedio, i da nije to očekivao od mene. Što je mislio, da ću ga ubiti i sjediti u zatvoru ?? Napisao mi na blogu loš komentar i mislio da to može proći tek tako.
Navalio urednik, donesi, pa donesi.
Uvijek me je odlikovala naivnost, ili bolje reći glupost, te poverovah da poslije toliko godina, netko uvidio moju književnu genijalnosti i sad će me natandrmoljiti u halu na počasno mjesto. Naravno, polaskana (ženskicama samo laskaj, sve ćeš uspjeti) predam nekoliko primjeraka knjige.
Uspostavilo se da moram odnijeti uz knjigu i novce, jer se mjesto plaća. To mi se već manje svidjelo.
Poče sajam, i sad meca znatiželjko, da gvirne. Prodjoh naselje, jedno drugo, to jest halu, jednu drugu, treću, i na kraju na samom izlazu sjedi pobjedonosno moja knjiga u nekom kiosku kao za hrenovke. Da sam razočarana bila, jesam. Tješili me da onima koji ulaze odozada, biću prva. I to mi se nije baš nešto dopalo ...
Dosta je bilo ljudi, sve sam književnik do književnika. Kupaca je bilo manje, i da književnici nisu morali kupovati ulaznice, ne znam da li bi bilo publike.
Kad se najmanje nadaš, tras-bum ...
Zove opet onaj moj, urednik.
Hitno donijeti još stotinjak knjiga. Navalio narod kao na pljeskavice, koje se baš tu blizu prodaju. Mora da su im nestale salvete, mislim ja, pa da kupe neku knjigu da obrišu ruke. Uspostavilo se da onaj moj antijunak iz knjige postao jako popularan jer na TV reklamiraju AIDS, mislim ne reklamiraju, nego kako se zaštititi. Kad se nešto objavi na TV, pa bilo i naopako, svi pojure kupiti. Reklama je čudo. I odoše sve knjige što bi rekli dok trepneš.
Sad znam o čemu treba pisati da budeš zapažen.
Nikako o sretnoj obitelji, vjernoj ljubavi, idiličnom životu.
To je totalno aut, i nikome se ne dopada. Najbolje pisati o zlostavljanju, djece, maca, kuca, drveća i svega što je živo i neživo…
Nije loše umiješati dvije tri nacije, podijeliti im pištolje, bombe, tajne napitke, sexi žensku kojoj opišeš i crijeva kako rade, pa sve to zamumuljiti zakukuljiti u priču u stilu španjolske serije, neshvaćen u djetinjstvu, društvu, podzemlju i nadzemlju, politički dotjerano s dvije tri stranke koje jure bankare dijamante, i šifrirane poruke.
Obavezno nagovestiti da se radi o istinitom dogadjaju, ma pisali i o dolasku svemiraca, i da samo pravi poznavaoc može prepoznati o kome se radi.
Malo njih tome može odoliti.
To ima da bude bum na sljedećem sajmu, garant.
Post je objavljen 27.10.2016. u 13:22 sati.