moje dijete već si duže vrijeme želi fučkaljku. onu običnu, vulgaris, i to od kada ju je ugledal priheftanu za dječji kišobran.
nemam pojma kaj će djetetu fučkaljka kad pada kiša dok nosi kišobran, a i prema položaju te fučkaljke fizički nije moguće istovremeno fućkati i nositi ga otvorenog, tako da bi se moglo jedino ako ga se nosi zatvorenog okomito, kaj je potpuna bedastoća.
stoga, meni ni zato, a i jer imamo već dva dječja kišobrana, bilo ni na kraj pameti to kupiti, pa makar tu fučkaljku skinula, kako bi on mogel, na sveopću radost, fućkati do mile volje.
mjesto toga prošli smo sva moguća mjesta u potrazi za običnom fučkaljkom, dućane, kioske, diskonte, papirnice, čak i jednu fotokopiraonicu gdje se prodaje sve i svašta, al fučkaljku nismo našli.
i onda u pošti naletimo, sasvim slučajno, na nešto slično, ali nabrijanije:
fučkaljku koja, kad se umoći u tanjurić s nešto sapunice koja se nalazi u prikladnoj flašici, proizvodi balončiće.
sreća. neopisiva. svaki put kad zafućka iz nje izlaze baloni, veliki i mali, koje onda lovi po dvorištu.
dogovor je da se s tom igračkom ne smije igrati po kući s balonima.
al, ona fućka i bez balona.
tak da je meni glava sada ko balon i već razmišljam gdje bum je skrila da je više nikad ne pronađe.
naravno da je i ujutro bilo natezanja i plaća, jer mu nisam dozvolila nositi je u vrtić.
onda je odlučio ponijeti " Twister " kojeg smo igrali prek vikenda, jer on mora nešto donijeti u vrtić, a jednako bi razveselio tetu, kao i ta fućkaljka,
pa smo se našli na pola puta, mog, i kompromisom odnesli jedne moje stare puzzle sa Snjeguljicom i patuljcima.
i onda vele da " Patuljci pojma nemaju ".
Post je objavljen 27.10.2016. u 06:25 sati.