"Što si bliže snu, to više Osobna Legenda postaje istinski smisao života."
Pročitala sam ga konačno. Pronašla sam ga zadnjem mjestu gdje bih ga tražila u tetkinom uredu među stručnom literaturom iz socijalnog sektora. Među knjigama o psihologiji i socijologiji i područjima ljudskog djelovanja. Nisam ga odmah pročitala,jer imala sam nekih drugih stvari za obavit,a i umor me na neki način svladao. Nekako mislim da mi je baš bilo potrebno da ga pročitam u ovom trenutku kada sam podvojena između toga što će biti i toga što bi voljela. Da malo me ova situacija s poslom na dane baca u očaj i dođe mi da jednostavno otvorim svoju tvrtku pa da se bar zajebajen za sebe,a opet s druge strane ima dana kad još vjerujem u ovo sve. Ne znam,vrijeme će pokazati. Kako bi arapi rekli: "Maktub" što znaći zapisano je.
Kad pogledamo ovako s odmakom vidim što sam sve prošla i koliko sam sve to krvavo zaradila. Koliko je bitki i borbi satkano u mojoj osobnoj povijesti. Koliko ljudi i učesnika,trenutaka i dokaza,znamenja da bih ja sad stajala tu gdje jesam. Pisala ovaj post.
Razumijem zašto je nekom najdraža. Jako je teška za razumjeti ljudima koji ne poznaju sebe i svijet oko sebe. Teška je onima koji se opterečuju tuđim mišljenjima i svjesno svoje snove stavljaju na čekanje s stavom bit će vremena.
Posebna je to knjiga i nije štivo za one koji vjeruju da je život veliko razočarenje i da su ljudi loši.
Nisu bitni ljudi ni svijet ni okolina. Bitni smo mi. Jer na ljude ne moš utjecat,ne možeš ih mijenjat niti ih možeš prisilit da se mijenjaju samo zato da ti budu više nalik ili da ti budu po mjeri. Jedino na što možeš istinski utjecati si ti sam.
Da zvući već ko izlizana fraza,kao i ona da kad nešto uistinu želiš cijeli se svijet uroti da to i dobiješ. Što je djelomično točno. Točno je zapravo u potpunosti,ali svako ostvarenje sna,prethodi velikom testu.Testu koji je stavljen pred nas da vidimo jesmo li uistinu spremni na ostvarenje svoga sna ili ipak nemamo dovoljno hrabrosti za to ili pak nismo još spremni za to.
Mnogo je ljudi koji zastanu pred samim ciljem,okrenu se i vrate u komfornu zonu gdje ih već čeka sigurnost. Nije to loše,samo ne donosi dugoročno zadovoljstvo.
Kompromisi su super stvar,ali ipak koliko smo spremni riskirati za osobnu sreću. Koliko smo spremni plakati od radosti ili od tuge da smo pustili snove da propadnu ili da se ostvare nekom drugom.
Osobna Legenda-pojam koji se proteže kroz cijelu knjigu. Smatra se da je to ono što je van našeg djelovanja,onaj neki naš zapisani put.Sudbina....
Čitajući knjigu nekoliko puta sam se sjetno nasmješila,podsjetilo me na jednog drugog pisca i kako je on pomalo poput Santiaga, kako je on pomalo poput samog Coelha,kako sam ja pomalo nalik njima svima.Kako dijelimo neke zajedničke zvijezde i neke etape vlastite sudbine.
Za neke ljude jednostavno osjetiš da su više od samo ljudi i da jednostavno dijelite nešto slično u genetskom kodu.Ne onom kodu koji doktori otkriju testovima.Onim nekim vanzemaljskim kodom o kojem rijetki razmišljaju.
Neke ljude razumiješ bez da progovore riječ,a neki i da ispričaju do najsitnijih detalja i dalje nećeš razumjeti.
Svi mi imamo svoje ljude,svoje znamenje i svoju sudbinu.Svoje testove i snagu koja nam pomaže da ih preživimo.Da položimo izazove života.
Post je objavljen 24.10.2016. u 23:02 sati.