Bitka za Stilja i oslobođenje Vrgorca 24. listopada 1944. godine
Dana 24. listopada 1944. godine, dakle prije 72 godine, njemačka vojska je zauvijek napustila Vrgorac nakon godinu dana okupacijske uprave u Vrgorskoj krajini i dvije i pol godine ranije talijanske vlasti. Po odlasku Nijemaca, u mjesto su se počeli spuštati partizani s obližnjeg Biokova i Rilića. O atmosferi prigodom oslobođenja Vrgorca 24. listopada Antifašistički front žena je izvijestio: „…Prilikom našeg dolaska u Vrgorac žene su nas dočekale sa cvijećem. Prozore su iskitile sa Hrvatskim zastavama, na svakoj je lijepo izradjena petokraka zvijezda, koju su i prije nas pripremile. Žene su sa velikim oduševljenjem dočekali svoje borce, posipale ih i kitile cvijećem, izvikivale stalno parole 'Dobro nam došli, naši željno očekivani'“.
Cijeli njemački TRUP uništen na Stiljima
Oslobođenju Vrgorca prethodila je šest dana ranije bitka za Stilja, posljednji veliki partizansko-njemački okršaj na ovom području. Tih dana je stožer njemačkog garnizona u Vrgorcu (pripadao je njemačkoj 118. lovačkoj diviziji) od svojih agenata na terenu doznao kako je Zapadnohercegovački partizanski odred izmješten iz Stilja u Duge Njive. Zbog toga je odlučeno da njemačka specijalna udarna grupa TRUP (stacionirana tada na Škuljima), inače specijalizirana za diverzantske i obavještajne zadatke, krene u tajnu akciju prema Stiljima i iznenadi tamošnje terenske radnike, partizanske aktiviste i odbornike. U noći sa 17. na 18. listopada TRUP je krenuo u akciju. Kako bi postigli efekt iznenađenja, njemački vojnici su obuli opanke, te se potiho spustili s padina Matokita prema Stiljima i započeli s napadom i paljenjem kuća u zaseocima Maršići i Vukmiri. Međutim, Nijemci tada nisu znali kako se u Stilja upravo vratila jedna četa Zapadnohercegovačkog partizanskog odreda koja je desetak dana boravila odijeljena od glavnine odreda na potezu između Novih sela i Bijače. Također, partizani nisu znali za predstojeći njemački napad na selo. U novonastaloj konfuziji Nijemci su se spustili prema selu, a tek pristigli hercegovački partizani i njima pridruženi terenski radnici i odbornici iz Stilja su odmah stupili u borbu, ne znajući radi li se o njemačkoj vojsci ili ustašama, te kolika je njihova snaga. Bitka je trajala do jutra, a njezinom rezultatu je doprinijelo bolje poznavanje terena od strane samih mještana Stilja koji su pomagali partizanima, pa su ovi uspjeli zaposjesti povoljnije položaje u borbi. U bitci je uništen cjelokupni njemački TRUP. Izvori navode kako je na bojnom polju izbrojano 46 mrtvih i jedan ranjeni Nijemac. Koliko je poznato, partizani nisu imali poginulih pripadnika. Potaknuti ovim porazom, a još više tijekom partizanskog oslobađanja Dalmacije, Nijemci nisu imali izbora doli napustiti Vrgorac.
Velika ratna stradanja Vrgorca
Prema podacima Udruge antifašista, u Drugom svjetskom ratu stradalo je preko četiri stotine vrgorskih partizana. Samo na Sutjesci je poginulo preko 120 vrgorskih partizana. Civilnih žrtava fašizma bilo je preko tri stotine, od toga najviše u četničkom pokolju u kolovozu 1942. godine. Vrgorska krajina je u više različitih fašističkih ofenziva teško stradala. Uništene su tisuće stambenih i gospodarskih objekata, a stanovništvo se razbježalo na sve strane. Poljodjelske kulture i stočni fond su u najvećoj mjeri također stradali u vrijeme neprijateljskih ofenziva. Brojne Vrgorčane su Talijani internirali na Mamulu, a Nijemci u Zemun. Neki su dospjeli i u ustaški logor Jasenovac. Vrgorčani su također hvatani kako bi služili kao živi štit Nijemcima i ustašama u protupartizanskim akcijama po Vrgorskoj krajini. Bježeći pred Nijemcima, nekoliko stotina Vrgorčana dočekalo je kraj rata u izbjegličkim logorima u Italiji i Egiptu, a drugi po planinskim gudurama i špiljama po Vrgorskoj krajini, skrivajući se od okupacijskih vojski. Također, od partizanske ruke tijekom rata i u poraću stradalo je nekoliko desetaka stanovnika Vrgorske krajine, bilo kao vojnici neke od okupacijskih vojski, bilo kao civili. Nakon rata krajina je obnovljena, ali u neke spaljene zaseoke život se nikada više nije vratio.