Marketing
Velike Loče
Kad vikendom odlazimo autom na izlet, obično samo okvirno izaberemo cilj, ništa nasilno, krećemo na put pa kakve budu okolnosti. Tako smo se jučer zaputili u pravcu Trieste, usput planirali eventualno kupiti malo pašte i maslinovog ulja, uz ručak usput, i to bi bilo to. Baš smo tako u Sloveniji dogovorili da ćemo stati na srpski roštilj blizu slovensko talijanske granice, već smo bili i nije loše, kad je drugarica konstatirala, vidi ovdje ima automobila i skrenula. Ja sam se odmah naravno složio, vrtni patuljci i bundeve su me asocirale na seljačku hranu.
I bilo je dobro, konstatirao sam da Slovenci s pravom traže monopol na kranjske klobase, a ni škampa nije bilo ono uobičajeno, samo u tragovima, cijene kao kod nas. Primjetio sam u pravcu Trsta zamračenje, smrklo se, pa sam predložio povratak, eventualno preko Ilirske Bistrice, vidjeti jel što tamo nedjeljom radi, nije radilo, al je put do tamo bio lijep i zanimljiv. Inače nakon ručka sam primjetio tablu za Veliko Loče, palo mi je na pamet eto kak taj vrtni patuljak, da je živ cijeli život bi promatrao tu tablu Veliko Loće i mislio bi da je to zbilja nešto veliko, a on eto tu ima značajnu ulogu čuvara desetljetne tradicije ili stoljetne, ovisno od prihvaćenog mita.
Na granici se carinica srdačno pozdravila s Jinom, svjetskim putnikom, a nakon prelaska smo iz radoznalosti skrenuli posjetiti nekadašnji djutić. Unutra je naravno bilo prazno, sve, baš sve, piće, cigarete i parfemi je skuplje nego u Hrvatskoj, očito dućan po sezoni funkcionira za neinformirane Nijemce, cigarete su ipak nešto jeftinije nego u Njemačkoj, pa se možda zalete i kupe, misleći da su osvojili bingo. Unutra su radile dvije trgovkinje, sjetio sam se vlasnika jednog sezonskog dućana i njegove birtijske priče, uvijek dvije moraju raditi, po mogućnosti studentice, plaćaš ih ko jednu, a jedna drugu kontrolira.
Post je objavljen 24.10.2016. u 10:03 sati.