Marketing
Noćna leptirica...
Na zaslonu lampe na radnom stolu zalutala noćna leptirica miruje. Noćas je čuvala san, stražarila nad tišinom odaje u kojoj se odigravala nenapisana bajka, slikopis otrgnut iz galerije osjećajnih slika. Pokušavam se prisjetiti snene ljepote koja je nestajala navalom budnosti. Još snena zaustavljam misao, uranjam u ono veliko ništa, u konture koje u sebi kriju tkivo lijepih privida.
Leptirica slijeće na tipkovnicu. Skoro prozirna slići balerini, leprša od slova do slova, vršcima prstiju slijedim njen let.
Ispisala je riječ u kojoj se kriju sve riječi svijeta, riječ koja u svim jezicima znači isto, riječ koja je prožeta najtankoćutnijim mirisima, nepostojećim bojama, suptilnim zvucima, slatkim okusima.
To je riječ koja zaustavlja ratove, miri svjetove, liječi duševne boli, vida tjelesne rane, riječ izgovorena prije početka početaka, utkana u genom postojanja, osmišljena zvonima u katedralama, pretočena u glazbu, u poeziju, u romane, riječ nad riječima.
Iz radija se šire zvuci simfonijskog orkestra. Osluškujem Ravelov Bolero i ponavljam riječ. Izgovaram slovo po slovo, slijevam ih u cjelinu, rastačem u kapljice mirisa, razlijevam u aquarel nutarnjih boja, razbijam u tonove vječne melodije i osjećam njenu snagu. Da, osjećam, ljubav u sebi krije snagu svjetla nad svjetlima, ona je praiskra koja se krije u svakom čovjeku.
Uranjam u odaju nutarnjeg odjeka. Čujem sve jaću glasnoću bezriječja, a ritam uvijek isti. Osjećam moć Ravelovog sna o zagrljaju djelića u cjelinu postojanja.
Budim se, srce ritmom bolera budi tijelo.
Svanulo je bijelo jutro.
Post je objavljen 22.10.2016. u 08:18 sati.