Ponekad se iznova iznenadim koliko me neke stvari iznova ali baš svaki put poremete u svemu što poznajem i znam o sebi i okolini. Svaki put se iznenadim koliko me neki ljudi oduševe da san spremna za njih pretrpit sve udarce i koliko mi neki ljudi i dalje svojom pojavom zadaju udarce. Da nije me briga i život ide dalje,ali ipak nekako to mora utjecat na nas,mora ostavit traga pa nije to vrijeme koje ste s nekim imali nestalo preko noći,nije se izbrisalo čarobnom gumicom ni dobro ni loše. Samo zaboravimo,potisnemo,okrenemo se na drugu stranu i razmišljamo o stvarima koje nas vesele i kojima se radujemo. Jbg situacije nam mijenjaju perespektivu.Nije isti pogled kroz prozor kad je jutro ili kad je podne,nije isto jesmo sami u prostoriji ili se netko kreće u njoj. Slušam neku playlistu od koje me prolaze trnci i nekako razmišljam o svemu i svaćemu i imam neizrecivu potrebu da nekom određenom kažem sve što me trenutno mući, ali to ipak nije moguće jer ne želim osobu dovest u nezgodnu situaciju niti želim da ta osoba trenutno razmišlja o nećem što nema direktne veze s njom. Da komplicirano je živjeti u svijetu odraslih. Ne spavam noćima iz razno raznih razloga i trenutno me boli sve živo. Ovaj posal će me ubit prije nego počnem zarađivat od njega.
I nastavit ću post ujutro jer sad san prevelik kaos misli.
Da buden iskrena ni jutro nije ništa bolje. Ne volim ovaj osjećaj gdje se nalazim među vatrama iako mi je već prešlo u naviku pomalo. Di san podvojena između onoga što volim i međusobnih konflikta tih ljubavi.
Ovih dana svašta primjećujem i svašta me živcira počevši od iznajmljivaća koji studentima rentaju stanove za 400 eura + režije jer su svi eto doselili jer imaju love na bacanje. U nas trošak školovanja košta pun kurac pogotovo u drugom gradu u odnosu na plaće koje su i dalje valjda 3000 kn. Jebeno mi nije jasna ljudska logika di svi misle da ne znan svi smo mi djeca Rockfellera.
Druga stvar su dica koju roditelji nisu naucili da su ljudi,a ne prasci. Bila san na jednoj dječjoj izložbi i moja mala Luciferka je jela grickalice. Zdjelica je stajala na stoliću,odjednom kad su dica počela ulazit to se sjatilo oko zdjelice ko bijesne hijene koje nisu jele dva miseca. Jedna teta / učiteljica je popizdila. U očima san joj vidila da bi ih najradije napleskala,ali ipak nije jer bi je vjerojatno strpali u zatvor.
Dakle roditelji naučite dicu da ne moraju raščupat teću ćin vide hranu jer nisu gladna prasad koja se mora utovit za do Božića.
Nadalje,ovi redikuli šta kupuju dici skupe stvari. Dica su nespretna stvorenja razbijaju i gube stvari. Jesi siguran da želiš da to bude mobitel od par tisuća kuna ili jakna od par stotina? Jeben vas glupe.
Mater pizdi jer neki ljudi joj duguju neku lovu i mislim razumin ja to,ali opet koji kurac mene jebes s tin.Mislim znan da su to moji prijatelji i da se oni nisu tribali tako dogovorit,ali upravo zbog ovoga volila bi da se mene pitalo šta mislin prije nego se donila odluka. Iskreno ja tu ne mogu ništa,osin smirivat tenzije s obe strane. I koje opravdanje da ja dam jednima ili drugima. Umara me to sve skupa, a bliži se ispit i steglo me na desnoj strani i najradije bi prespavala život, ali spavat ćemo kad umremo imam još hrpu toga za obavit.
Sve je to u kurcu!
Post je objavljen 21.10.2016. u 23:10 sati.