Ako išta volim u Münchenu, onda je to javni prijevoz. Ne samo zato što je objektivno solidan, nego zato što su moja životna iskustva vezana uz javni prijevoz objektivno i subjektivno ajme majko. Mislim da bi svi koji žive na otoku trebali u danu imati barem 2h više od ostatka čovječanstva. Kako nemam vozačku, cijeli život sam bila osuđena na javni prijevoz, a dovoljno sam stara da (u vrijeme odrastanja) nisam mogla ubijati vrijeme na smartphone-u, jer je najbliže smartphone-u bio telefon koji ima fancy tipke, a ne brojeve koji se moraju okretati. U Zagrebu sam živjela ili relativno blizu centru grada, ali sam bila vezana uz krajnje katastrofalno sporu Savsku ili apsolutno daleko centru grada uz korištenje busa (Avenija Dubrovnik/Avenija V. Holjevca) i tramvaja na najfrekventnijim mjestima (Gl. kolodvor/Trg bana Jelačića).
Javni prijevoz, točnije u-bahn (jer s njim imam najviše iskustva) je točan u minutu. Kad nije onda se vozači ispričavaju (kao npr. danas kad se vrata nisu mogla zatvoriti pa smo usporili za 3 minute). Koliko god neko sredstvo javnog prijevoza bilo dobro, ne može se boriti protiv smrada. A ja imam problema sa smradom. Ne, ne smrdim (barem mislim), nego jako teško podnosim smradove iliti neugodne mirise. Lako ga nanjušim i još lakše mi se digne želudac. Tako se jučer nisam previše razveselila kad je pored mene sjela jedna starija gospođa (ok, baba) koja je mirisila na... ne znam točno što, ali samo ću reći da je tigrova mast miomiris za taj ne-ugodan miris (u daljnjem tekstu: smrad). Pokušala sam rukom prekriti nos, nemoguće, prodirao je smrad do mozga. Pokušala sam s rukavom prekriti nos, ali nisam mogla tako vječno stajati - morala sam udahniti još jače nakon što sam 5 minuta držala nos u rukavu i tako sam još snažnije udahnila njen "parfem". Bilo mi se je neugodno dignuti pa mi je jedino preostalo nadati se da će izaći prije mene. Not gonna happen. Odvalila je, kao i ja, do zadnje stanice.
I izađem ja iz podzemne teturajući jer mi se centar za ravnotežu malo opio, i onda me kiša opere.
Nije mi drago što sam smočila, ali nadam se da je i ona pa da se malo lakše diše u krugu od 10 km.
Danas sam u školi brkala akuzativ i dativ. Pričala opet s ljudima koji pričaju engleski i bolje upoznala Moldavku. Totalna predrasuda s moje strane, ali još nisam vidila ružnu žensku osobu iz Moldavije. O njoj i mojim ostalim kolegama pišem u narednim postovima...
Post je objavljen 21.10.2016. u 15:32 sati.