Pregled posta

Poljsko-ruski rat

pod bijelo-crvenom zastavom. Naslov nagrađivane knjige (tada) premlade poljske spisateljice Dorote Maslowske ("Wojna polsko-ruska pod flagą biało czerwoną") pogađa u srž vrlo jasan odnos Poljaka prema Rusima i njihovim čarima i čarolijama.

Bilo koji pisac bi bio premlad za rječnik koji DM upotrebljava u ovom tekstu, ali nije da je smislila nešto originalno, samo izađete na ulicu i imate oko 98% šansi da će izvjesna riječ na "k" biti prvo što ćete čuti. Opetovano. Do bola.

Ono originalno u tekstu je da je pisan kao tok svijesti (ako to nije pretjerana mistifikacija misaonih procesa dotičnog) mladića koji...živi svoj život. Kratak ali intenzivan, intenzivniji nego onaj običnih smrtnika, jer na speedu, amfi, čemugod.

Ovo je bilo opetovano iščitavanje tog teksta za mene, pošto sam ga prethodno čitao kad je još bio vruć kao krumpir, a ja sam bio povremeni gost u Varšavi, a sad sam stalni stanovnik, pa sam htio pogledati kako će mi to sada djelovati. Djeluje mi da je samo opisala sasvim realnu svakodnevicu izvjesne grupe ljudi ovdje. Kojima je mozak privjesak uz uho koji uglavnom treba napumpati amfetaminom da bi iznjedrio makar psovku. Ništa drugog i tako nisu u stanju. Dobri vjernici, nacionalisti i općenito, državljani, trude se da i policija i zatvorski čuvari imaju posla, popovi pri pogrebima i kurvice po šoping centrima također. Bljuvotina im je poslastica, a neka beskonačno glupa parola tipa "udri Ruska" (valjda ekvivalent onog junačkog pokliča koji se od braće im po umu i razumu tako često čuje s tribina naših stadiona, ali polako prodire i u Sabor) im obično spali prekidače u glavi i tada se mogu samo derati ono isto što se dere najbliža im osoba pokraj njih, a samostalno mogu jedino pocugnuti iz boce i/ili ušnjofati liniju bijelog. Ovdje to isto traje već stotinjak godina, kako se vidi s ovog grafita:

I nakon par godina tekst Maslowske je osvježenje, a na žalost postao je još aktualniji. Svijet se opasno približio onome što je opisala, zapravo je pregazio ideal na svim poljima, ostavio ga osakaćenog u polju i pojurio prema horizontu, bez pogleda na sat ili kompas. Miješaju se danas i jučer:

Sutra je, u Varšavi, ipak danas, za razliku od permanentne jučerašnjice u Lijepoj Njihovoj:

Orwell je imao pravo, ljudi su stoka a čokolada je sve jeftinija, iako je ima isto ili manje u istom pakovanju:

Post je objavljen 21.10.2016. u 10:34 sati.