Gledam danas na četvrtom programu, onako usput, saborsku raspravu u kojoj se vrli hrvatski muževi i pokoja žena upeli dokazivat o načinu provođenja ovrha nad neplatišama radio i televizijske pretplate. Pa ne znam čujem li i vidim li dobro, ipak je šeseta prošla. Ne čujem i ne vidim najbolje ma opet dovoljno za razumjet što govoru vrli zastupnici i vrle zastupnice. Pa sve onako uvaženi gospodine predsjedniče pa uvaženi kolega zastupniče pa uvažena gospođo zastupnice i tako u nedogled ……… Ne mogu se načudit, cijeli dan se pitam ko je ođe lud? Ako sam dobro vidio i razumio što su zastupnici i zastupnice govorili ne preostaje mi ništa drugo nego zaključit da uistinu nemamo šanse. Zašto? Pa zato što naši parlamentarci ne shvaćaju što im je poso ili barem što bi im trebo bit poso. Hoće li hrt pretplata biti 65 ili 80 kuna i tko će tih 65 ili 80 kuna utuživat i naplaćivat? Raspravljaju, repliciraju, svađaju se i vrijeđaju oko nečega što je svakome iole pismenom jasno da je, kako se ono rekne, pase ….. Umjesto da im je već davno jasno da spornu pretplatu jednostavno treba ukinut oni se ubili raspravljat kolika treba bit i kako je utjerivat. Ukinut, da, baš ukinut. Jednostavno, nema je više.
Amo malo ponovit gradivo. Amo pojasnit što je to HRT. Hrvatska radio televizija bi trebala biti javni servis u vlasništvu države s osnovnom funkcijom informiranja, obrazovanja i zabavljanja nacije. HRT-om upravlja Sabor preko zakonskih poluga koje je propisao isti taj Sabor svojim aktima. Osim što nešto zaradu prodavajući svoje proizvode, HRT uglavnom živi od pretplate i reklama, a dijelom i iz proračuna. U kojemu omjeru? Pa vjerojatno je to lako pronać na netu, ali me ne interesa i nije ni važno. Puno je važnije da je svatko onaj ili svi oni koji posjeduju nekakvu napravu na kojoj mogu gledat neki od 4 HTV programa ili slušat neki od 3 nacionalna i neki od lokalnih HR programa dužan se prijavit i plaćat famoznu mjesečnu pretplatu, što bi se moglo i nazvat svojevrsnom obaveznom članarinom u fan klubu HRT-a. I nitko se od onih koji su donosili te propise, a to su upravo one vrlo gospođe i vrla gospoda, ne pita je li pretplatnik ili član fan kluba uopće ikad gleda ili sluša programe HRT-a? Zašto bi neko ko ima televiziju i na njoj gleda satelitske ili kabelske programe plaćo HRT pretplatu? Ili netko ko smartfon koristi za telefoniranje i slanje mejlova? Ili netko ko u uredu laptop koristi za radit, a ne gledat prijenos sjednice Sabora? Ili neko ko na radiju u autu sluša svoj izbor s mp3 umjesto da pokušava uhvatit neuhvatljive HR stanice koje pokrivaju talijanske? Ako vlasnici baš inzistiraju da gledanje i slušanje HRT programa treba plaćat, moderne tehnologije omogućuju bezbroj načina kako stvarno naplatit onima koji te programe uistinu gledaju i slušaju. Ali složit ćemo se brzo, nije to svrha haertea.
Za zajednicu je strateški važno imati pouzdani informativni ili obavijesni javni servis zbog bezbroj razloga, u svakodnevnom životu i kriznim situacijama. I to država, odnosno oni koji je vode trebaju naciji omogućit i osigurat. Zato plaćamo poreze i punimo proračun pa takav javni servis treba biti financiran iz proračuna. Obrazovanje? Postoje brojni načini obrazovanja, a jedan, ili dva, od mogućih su televizijski i radio program kroz koje se može vrlo učinkovito utjecat na ukupno znanje nacije, od predškolske djece pa do penzionera. U nas je obrazovanje besplatno, ili bi barem trebalo biti besplatno pa prema tome neka i obrazovni radio i televizijski programi budu besplatni, odnosno financirani iz proračuna. Zabava? E tu smo na skliskom terenu. Kakva zabava i koliko zabave? Budući se zabavni sadržaji često isprepliću s informativnim i obrazovnim sadržajima, pravilnom programskom politikom može se ostvariti dodatni obrazovni i obavještajni programski učinak i kroz zabavne programe. Imbecilne sapunice i rejaliti šoue ostavimo privatnim televizijama.
Brojne javne servise, od školstva do policije plaćamo iz proračuna i sasvim je prirodno i javni radio i televizijski servis financirati kroz proračun. Time se ostvaruje i dodatna socijalna pravda. Bogatiji i imućniji više pune proračun pa time i više sudjeluju u financiranju haertea, osobe i familje slabijeg imovinskog stanja manje uplaćaju poreza pa time i manje plaćaju radio i televiziju. S druge strane, siromašni znatno više gledaju televiziju i slušaju radio nego bogati.
Ne znam koliko košta prikupljanje pretplate i koliko će dodatno koštati utjerivanje neplaćene pretplate, ali sigurno bi se i tu ostvarile dodatne uštede. U nekom od davnih razgovora o ovoj temi predbačeno mi je da bi ukidanjem pretplate i vješanjem haertea na proračun radio i televizija izgubili samostalnost, jer bi navodno ovisili o raspoloženju Sabora koji donosi proračun, a time i proračunsku stavku koja bi se odnosila na financiranje HRT-a. To mi ne drži vodu, budući i tako Sabor drži sve upravljačke konce, a i u slučaju pretplate odlučuje o njenoj visini, naplaćivanju ili oslobađanju. Budući je HRT javni servis onda je sasvim prirodno da odgovornost za njenu funkciju snosi izabrana vlast uz veće ili manje sudjelovanje nevladinih organizacija. Gledatelji i slušatelji će ocjenu uređivačke politike i kvalitete programa dati na izborima kada će, među ostalim, svojim glasovima ocijenit uspješnost upravljanja sustavom haertea.
Ali ne! Umjesto da pokušamo barem u nečemu zakoračit naprijed, mi se mudrošću naših zastupnika vraćamo unazad, u neka ranija vremena kad je prodavač televizije ili radija bio obavezan obavijestiti vlasti o kupljenom aparatu kako bi vlasnik bio uvršten u popis obveznika plaćanja radio ili televizijske pretplate. Možda iskopaju i stare propise o pečaćenju aparata koje iz bilo kojega razloga prestanemo koristit i prošire popis na smartfone, kompjutere, ajpode, ajpede ……. kako li se već zovu ove moderne sprave koje imaju grešku da se na njima može gledat televizija, a nijesu televizija, ili slušat radio, a nijesu radio. Da ne bi plaćali obaveznu radio pretplatu, nekoliko komunalnih prijevoznika je demontiralo radio aparate iz svojih autobusa. Valjda ih nijesu mogli zapečatit?
Post je objavljen 18.10.2016. u 23:08 sati.