bila sam gotovo smiješna sama sebi kada je Fran krenuo u vrtić,
taj osjećaj uzbuđenosti, ali i neke neobjašnjive, meni, nesigurnosti,
nespremnosti pustiti ga, samoga u nove, nepoznate ruke,
sumnja u vlastite roditeljske sposobnosti,
neprestano preispitivanje ispravnosti vlastitih postupaka,
kao da se ja sama adaptiram na tu situaciju,
no,
toliko me to novo iskustvo obogatilo
u svakom pogledu,
i ne samo kao majku,
već mi je mnogo pomoglo i profesionalno,
po prvi puta sam zaista hodala u cipelama roditelja
koji svakodnevno povjeravaju svoje najvrijednije meni,
osjetila sve kamenčiće koji mogu žuljati,
iskusila sav spektar osjećaja koji te prati
od kada se okreneš i zatvoriš vrata,
te sav roj misli koje se gomilaju u obliku pitanja:
" što sada radi?
kako je jeo?
zašto je plakao?
reagira li na uputu?
da li se popiškio?
može li zaspati?
igra li se, ili je sam? "
pa, tako u nedogled.
onda jedva čekaš doći po njega, čuti povratne informacije.
ako su pozitivne, srce ti se puni srećom,
olakšanjem,
ali i ponosom.
kada su negativne, opet kreće sve ispočetka:
" gdje griješim?
kako greške ispraviti?
jesam li mogla bolje? "
mogu samo konstatirati kako je povjerenje između roditelja i odgajatelja
ključ koji otvara i zatvara sva vrata.
komunikacija i kvalitetna suradnja su pravi i jedini put prema što lakšoj prilagodbi.
znala sam ja to sve u teoriji, no sada je to moja stvarnost,
sada sam ja u toj koži.
naše odgajateljice su divne, mogu to reći bez zadrške.
spoj iskustva, elana, organiziranosti, strpljenja, tolerancije, razumijevanja i brige oko detalja.
Fran ih je obje odmah prihvatio, a time i nama olakšao.
svako jutro s velikim veseljem odlazimo u vrtić, i svaku večer se jednako radosno spremamo.
ne mogu lagati i praviti se kako mi nije drago čuti pohvale na njegov račun,
kao što su:
" pa, on zna sve pjesmice koje smo pjevali,
ili: " došao je iza paravana i sam dramatizirao s lutkicama,
" mama, on je jedno divno, toplo i socijalizirano dijete. ",
" jako lijepo se uklopio u grupu, ali se zna i sam zaigrati ",
pa: " pomagao je pospremati igračke ",
jer osjaćam to kao i pohvalu nama.
znači kako smo, ipak na pravom putu i radimo zajednički u dobrom smjeru.
još samo da prebrodimo te vražje viroze, pa i da mu imunitet malo ojača, jer sada je ono kritično razdoblje kada dolaze do izražaja zdravstveni problemi koji prate ulazak u grupu, a on je, na žalost, prilično osjetljiv.
lijepo je slušati njegovo veselo brbljanje kada se vraćamo kući.
još ljepše je kada mi doleti u zagrljaj:
" došla si mi, mamica! "
jučer mi je teta rekla:
" on je naše malo sunce ", a mene je sunce obasjalo, iako je pljuštala kiša.
vrtić je mali vrt u kojem rastu veliki životi.
rasdanik prijateljstva.
stvaranje kruga spajanjem velikih i malih ruka.
evo, i jedna prigodna:
" imam Tikvu
jednu kratku.
napravit ću od nje Patku,
a od one male duže
drugu Patku da se druže.
imam Tikvu
ja duuuuuugačku
napravit ću od nje Mačku.
možda Slona, ili Lava
jednog Lava
Tikvoglava. "
recitacija se prati pokretima ruke
autor mi, nažalost, nije poznat
Post je objavljen 18.10.2016. u 20:44 sati.