Lijepa je Rijeka. ne gledam teve, no drugarica mi sinoć skrenula pozornost, gle kako lijepe slike dragog grada. Pogledao sam, kad ono serija, sjetio sam se kad se snimala, blogerica Dinaja mi se javila, njen dragi glumi. Pogledao sam prvu epizodu, mogu samo reći izvrsno, jako prijatno iznenađenje, znalački napravljeno.
Ono što mi je odmah upalo u oči i čak me, vjerovali ili ne, raznježilo, u seriji se puši i pije tuta forca, čak i ženski likovi. Pravi nekadašnji novinarski ambijent, kratko sam i ja razmišljao o toj karijeri. Naravno da su asocijacije navrle i proširile se, u mom mladenačkom društvu su svi pušili, pili i ne samo to. Puno nas više nema. Neki ubijeni u ratu, neke je ubio način života, dvoje troje normalna bolest. Sledeća asocijacija je bila kad me prije par godina pronašao prijatelj iz bivšeg života, na šahovskom turniru je pitao majstora iz mog kluba što je samnom i ostavio broj telefona, nakon malo premišljanja sam nazvao, jako se obradovao. Načelno smo se dogovorili da se,budući ovdje na rivijeri sad živi, a nije ni u jednom klubu, uđe u moj klub, pustio bih mu vodeću ploču, i da se družimo. Onda je došlo na tapet da nije više s bivšom ženom, ja sam tad bio u prvoj, nakon dužeg vremena, bezalkoholnoj fazi, čut ćemo se, i naravno, nismo se čuli.
Danas sam potražio u mobitelu kupljenom u Berlinu njegovo ime, nestalo je mnogo brojeva, i njegov.
Mojoj ekipi nekako prirođeno da se gubi.